Utakmica 3. kola: Pula 1981 - Kvarner 2010 73:86 (13:23, 27:34, 17:12, 16:17). Dom sportova «Mate Parlov». Gledatelja: 80. Suci: Marko Stanković (Rijeka), Andrea Đuraki (Pula), Andrija Ivković (Pula).
PULA 1981: Perdija 12, Dubroja 2, Malagić, Blažević 20 (5-5), Grgić, Anderson 18 (5-8), Božić 15 (5-5), Đugum 6, Kondić, Dojkić, Zvijerac.
KVARNER 2010: Delpin 12 (2-2), Odak 3, Ćavar, Vucić 20 (2-4), Krstinić 12 (2-3), Kučan 11 (3-3), Ferenčić 19 (7-10), Krstić 1 (1-2), Cvitković, Brajdić, Šamanić 8 (2-3).
Tri poena: Pula 1981 6/20 (Perdija 4. Anderson, Blažević), Kvarner 2010 3/14 (Delpin 2, Odak).
Košarkaši Pule 1981 nastavljaju nizati poraze u prvoligaškom društvu. Treći u sezoni te drugi na domaćem parketu, nanio im je Kvarner 2010 čiji se igrači za trijumf u regionalnom derbiju nisu trebali niti previše potruditi, dovoljno je bilo da iskoriste sve ono što su im Puljani ponudili i lagano odnesu dva boda na svoju stranu Učke. Jednostavno, bila je to još jedna pulska predstava za brzi zaborav, uz napomenu da bi ta često korištena sintagma bila i predobra ocjena za određene periode igre domaćina, ako se to uopće i moglo nazvati igrom.
Krenulo je dobro, dvicom Leona Dubroje što su ujedno bili njegovi jedini koševi na susretu, a onda kao da je netko spustio rampu i Puljani su izgledali poput skupine haklera skupljenih na školskom igralištu koja se nije uspjela dogovoriti tko bi trebao voditi loptu, a tko se spustiti u reket i tamo probati skočiti. Sebični u napadu i nezainteresirani u obrani, domaći su igrači izgledali poput statista u filmu u kojem su glavne uloge preuzeli Riječani i nemilice punili njihov koš. Krenulo je serijom 0:7, u petoj minuti rezultat je bio 3:12, da bi dvije minute kasnije na semaforu pisalo 5:20 i tek su onda igrači Dalibora Mezulića malo skupili redove i primakli se na 13:23.
Mate Vucić radio je u reketu što je htio pored neprepoznatljivih Marka Dojkića i Marina Đuguma, a kad je on sjeo na klupu da malo predahne, ukazao se Pazinjan David Ferenčić koji je u drugoj četvrtini zasuo domaći koš s 15 poena. Premda, početak te druge dionice dao je naslutiti nešto sasvim drugo, jer je u uvodnih 70-ak sekundi Blažević postigao pet poena, a Perdija pogodio tricu i Puljani su se primakli na samo četiri poena zaostatka (21:25), da bi tri minute kasnije rezultat bio 21:37. Domaći igrači u tom su periodu izgledali kao početnici koji nakon primljenog koša ne mogu niti loptu izvesti na drugi način osim da je bace protivnicima u ruke, a ako bi i uspjeli pronaći slobodnog suigrača, on s njom ne bi stigao niti do centra, već bi mu je Riječani oteli i nakon par kratkih dodavanja uslijedila bi nova lagana egzekucija.
Rezultiralo je to s "plus 22" u 16. minuti (25:47), nakon čega se ukazao Anderson koji je s nekoliko individualnih akcija primaknuo Puljane do 40:57, rezultata s kojim se otišlo na "veliki odmor". Po povratku na parket promijenilo se samo to da su domaći košarkaši napokon počeli igrati obranu, što je u kombinaciji s dvije nove Perdijine trice dovelo do primicanja na samo osam poena zaostatka (57:65 – 29'), ali ispod te „čarobne“ granice igrači trenera Dalibora Mezulića nisu se uspjeli spustiti. Isti zaostatak bio je i nakon što je u 30-ak sekundi posljednje dionice Božić zabio koš, ukrao loptu i zakucao za 61:69, no dalje od toga nije išlo i Riječani su mirno stečeni kapital pretvorili u pobjedu, a Puljane pred gradski derbi ostavili s viškom briga i manjkom bodova. (I.CEROVAC)