Prica objavljena u Novom listu o 68-godišnjem Milošu Balacu iz Lapca, koji godinama živi u prihvatilištu za izbjeglice i prognanike u Strmici cekajuci rješavanje mirovine i obnovu kuce, potresla je Milu Cmelic, 80-godišnju umirovljenicu iz Bala.
Kontaktirala je stoga Novi list jer je odlucila dio svoje mirovine darovati upravo njemu. Poslala je pismo i novac, a novinari su ga potom urucili Balacu koji živi od 500 kuna pomoci mjesecno.
- Kada sam procitala pricu u Novom listu i vidjela koliko je gospodinu Milošu godina, shvatila sam da bi se moglo raditi o mojem uceniku. Naime, od 1951. do 1955. godine radila sam u Lapcu u osnovnoj školi kao uciteljica i jako sam sentimentalno vezana uz taj kraj i ljude. Sudbina ovog covjeka me potresla i jednostavno sam odlucila da mu pomognem, kazala je Mila Cmelic.
Kada su novinari novac odnijeli u Strmicu i predali ga Milošu Balacu, on u prvom trenutku od iznenadenja nije znao što bi kazao. Kada je otvorio pismo i poceo ga citati, ruke su mu zadrhtale, a oci se ispunile suzama. Bio je u nevjerici, ali se potom sjetio njenog imena.
- Ne mogu vjerovati da ima ovako dobrih ljudi. Ne mogu vam opisati koliko mi ovo znaci, ovo pismo. Kada godinama nikoga ne vidiš i ne cuješ, sjediš u školi cekajuci da se riješe penzija i obnova, u bijedi, bez icega. Koliko mi je ovim pomogla, i rijecima i novcem. Hvala i njoj i vama na svemu, kazao je Balac nakon razgovora s gospodom Cmelic.
U razgovoru s Cmelic otkrivamo da joj ovo nije prvi put da pomaže ljudima u nevolji ili svoj novac daruje u humanitarne svrhe, no prvi je put direktno stupila u kontakt s osobom kojoj je pomogla.