Johnny se vratio! Među fanatičnim obožavateljima lika i djela Branimira Štulića, poznatijeg kao Johnny B. Štulić, vijest se proširila brzinom munje, a zahvaljujući sveprisutnom internetu, točnije legendarnom YouTubeu na koji je sam Johnny svima na korištenje "usnimio" svoj novi album nazvan "Gozba", u protekla je dva-tri dana taj uradak sa svojih nepunih pedesetak minuta glazbe najposjećeniji djelić interneta na prostorima od Triglava pa do Vardara, odnosno na području bivše države zvane Jugoslavija.
Portali i forumi bruje nudeći mahom idolopoklonske hvalospjeve koji više svjedoče o odnosu fanatičnih poklonika Štulića prema svom idolu no o vrijednosti novog albuma, prvog koji je nakon 1990. godine i ploče "Balegari sreći ne vjeruju" dostupan široj publici.
Istina, objavljivao je Štulić samostalne albume i nakon toga, ali osim "Sevdaha za Paulu Horvat" objavljenog 1991. godine za sarajevsku "Komunu", sve su to bili albumi objavljeni za diskografske kuće čiji je domet plasiranja tih uradaka bio vrlo skroman pa i mnogi zagriženi fanovi Štulića nisu vjerojatno čuli niti mogli nabaviti album "Blase" iz 1997. godine, dok je zahvaljujući YouTubeu puno lakše bilo doći do 2010. objavljenog albuma obrada narodnih i zabavnih pjesama nazvanog "Ne pokaži da si ufitiljio".
A što to nudi Branimir Štulić na svom sedmom solo albumu? Prvi dojam, pogotovo za one na koje je Štulić najsnažniji dojam ostavio u doba dok je djelovao kao frontmen grupe Azra, je - iznenađenje. Naime, svojim oporim anarhističkim tekstovima koji su secirali tadašnju nesavršenu socijalističku stvarnost i bazičnom rock postavom (bubanj, gitara, bas) koja je u kratkim trominutnim pjesmama "isporučivala" tone novovalne energije, Azra je vrlo brzo postala kultni bend na svim prostorima bivše Juge, grupa koja je ne samo znala, već i imala što reći, pri čemu je, bez obzira na umijeće Borisa Leinera za bubnjevima i Miše Hrnjaka na basu, bilo više no očito kako je "gazda" Štulić kojemu čak ni neprivlačni, često i nerazumljivi vokal nije smetao u širenju kulta zvanog Johnny i Azra.
Dio tog desperatnog nihilizma i anarhističkog pogleda na svijet Štulić je zadržao i u svojoj samostalnoj karijeri, a njegova odluka da se iz tadašnje države uoči rata skloni u sigurnost Nizozemske i gotovo prekine svu komunikaciju - pogotovo s Hrvatskom - samo je dodatno ojačala taj kultni status buntovnika i izopćenika podižući istodobno kod njegove brojne publike želju da se napokon oglasi novim albumom, ponudi nove pjesme, podsjeti na nekadašnje buntovništvo i anarhistički "svi na barikade" stil.
I eto, Johnny se vratio, ali od te anarhije - ništa. Od novih ogorčenih i socijalno kritičkih pjesama koje smo očekivali i zbog njegovih žučnih intervjua kojima je komentirao stvarnost država nastalih po raspadu Juge - ništa.
Umjesto novih uličnih himni koje su i stihom i zvukom iskazivale samu srž protesta i pobune, ili pak sjajnih minijatura o ljubavi i osamljenosti, Štulić je na "Gozbi" ponudio ponajprije bogatstvo akustičnih zvukova utemeljenih na folk motivima naroda i narodnosti koje su činile SFRJ iliti Jugoslaviju, odnosno u isto tako raskošno akustično ruho obučene obrade sedam starih svojih pjesama, jedne pjesme Srđana Sachera te samo jednu jedinu novu autorsku pjesmu!
Ta pretvorba iz rock anarhista u rock akustičara najuočljivija je u činjenici da su od 15 pjesama s albuma "Gozba", njih čak šest - instrumentali. (M. KRMPOTIĆ/Novi list)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.