"U svim muzejima naći ćete puno materijalne baštine, alata, nošnji i svega drugoga, ali ono što je najveća baština koju smo naslijedili jest jezik, onaj jezik na kojem su pisali sveti Ćiril i Metod. Najveće blago koje imamo i koje koristimo stalno, a da toga i nismo svjesni, jest naš materinski jezik. Jezikom otkrivamo svijet, jezikom stječemo prijatelje", rekao je, uz ostalo, uvaženi akademik Josip Bratulić na prigodnom predavanja u Bujama u organizaciji Ogranka Matice hrvatske Buje.
Baština svete braće
Osebujnom i njemu svojstvenim stilom akademik Bratulić govorio je o počecima pismenosti opće, o prvim glagoljskim zapisima, nastanku riječi i slova, o povijesnim i drugim okolnostima koje su dovele svete Ćirila i Metoda u Istru što je značilo povijesni početak pismenosti u ovim našim krajevima. U tome veliku ulogu ima tiskanje Istarskog misala u Veneciji, jedne od naših najljepših knjiga, kako je rekao akademik Bratulić, koja je tiskana samo 27 godina nakon velikog rimskog Misala. Po slovima, otisku, papiru i boji Istarski misal može se mjeriti s najljepšim izdanjima tzv. inkunabula, tiskanih do 1500. godine.
Akademik Bratulić smjestio je nastanak glagoljice u povijesne okvire i okolnosti, te govorio o prethodnom širenju pisma po današnjim europskim krajevima, o životnim i povijesnim poslovima Ćirila (Konstantina) i brata mu Metoda i prvim počecima glagoljice, ali i ćirilice na koju je često glagoljica prevođena.
- Dakle, najprije je bio znak, pa pismo, pa svete knjige. To je baština svete braće. Bez pisma nema poruke, nema onoga što ostaje, zaključio je akademik Bratulić.
Spomenici Bujštine na filmu
Uvod u njegov iscrpan povijesni pregled pisma i pismenosti, bila je projekcija dokumentarnog filma pod nazivom "Glagoljica – pismo – znak – slika" koji je po scenariju vlč. Mladena Juvenala Milohanića, bujskog župnika, snimljen još 1995. godine. Prošle godine Ogranak MH Buje je film obradio suvremenom tehnologijom, prenio na DVD, čime je film dobio na kvaliteti. Film prikazuje najvažnije glagoljske spomenike na području Bujštine u kojima se nalaze glagoljski zapisi, od grafita na zidovima i kamenima dijelovima povijesnih sakralnih objekata do matičnih i bogoslužnih knjiga, notarskih zapisa i drugih povijesnih dokumenata. Bujština je bogata takvim spomenicima kulturne baštine, a najstarije glagoljsko pismo sačuvano je na freskama u crkvicama, u obliku grafita, naročito u okolici Oprtlja i drugih mjesta čiji su zidovi prepuni povijesnih zapisa, ali desetljećima čekaju obnovu i spas od propadanja.
- Zapisi i glagoljske knjige čuvaju skriveno blago hrvatske baštine i zavode svojim čarima i ljepotom, govoreći o vrednotama hrvatskog naroda u Istri. Proučavanje sačuvanih izvora glagoljice i glagoljaštva na Bujštini kazuje da se u stoljetnoj svezi Crkve i dvaju naroda tu molilo i na staroslavenskom i hrvatskom, da je glagoljica bila jednako važeće pismo i u crkvi i na sudu, da je ona odraz i pratilja kulture Hrvata u ovim krajevima, rekao je kroz film vlč. Mladen Milohanić, veliki poznavatelj glagoljice. Inače, obnovljeni film bit će ovih dana prikazan u Novigradu i Umagu.
Prilog ugodnom druženju s poviješću pisma i pismenosti, s velikim i rado slušanim znalcem, dali su Anita i Dante Marušić baroknom pjesmom uz gitaru. Predsjednik Ogranka MH Buja Zlatan Varelija darovao je akademiku Bratuliću dio izdanja Ogranka, u znak sjećanja na ovaj susret. (Luka JELAVIĆ)