- Jesu li i koliko naša djeca i sretna djeca, na to pitanje egzaktno ne mogu odgovoriti. No, uzevši u obzir podatke i cinjenice koje dobivamo na koordinacijama i susretima s ostalim europskim udrugama koje se takoder bave istom domenom, zaštitom djece od zlostavljanja, mislim da naša djeca u odnosu na mališane iz drugih zemlja, ne odstupaju.
Drugo je pitanje može li se za djecu uciniti više? Naravno da može. A s tim u svezi i odgovor na vaše pitanje raspolažemo li dovoljnim brojem volontera i otvorenih linija Hrabrog telefona - telefona nikad dosta, rekla nam je koordinatorica savjetodavne linije Hrabrog telefona Vesna Katalinic.
Hrvatska, naime, kao i vecina zemalja, 19. studenog bilježi Svjetski dan prevencije zlostavljanja djece, a samo dvadeset cetiri sata kasnije i Medunarodni dan djece. Upravo ta dva važna datuma bila su i razlog da se o tim temama iznova progovori, s posebnim naglaskom na one manje sretne, zlostavljane i zanemarivane mališane. Jedna od udruga, koja se hrabro uhvatila ukoštac s tom problematikom je Udruga Hrabri telefon.
- Hrabri telefon je telefon za zlostavljanu i zanemarenu djecu. Rijec je o nevladinoj i neprofitnoj udruzi, koja djeci i ostalim korisnicima potpuno anonimno i besplatno putem otvorene linije, koja se može koristiti svakodnevno od 9 do 20 sati, pruža pomoc. Razlog zbog kojeg smo se upravo odlucili za komunikaciju telefonom odnosi se na važnu cinjenicu - rijec je o nevidljivoj komunikaciji koja ne zahtijeva fizicku prisutnost i koja je za djecu, najcešce i najlakša, objašnjava socijalna radnica Katalinic.
Prvotni probni pozivi za pomoc
No, takav nacin komunikacije nerijetko može izazvati i smetnje na vezama, pa cak i zloporabu, zakljucujemo.
- Slažem se s time i to ponekad dokazuje praksa. Istraživanja su pokazala da je cetrdeset posto poziva testirajuceg karaktera ili takozvanih poziva šutnje u kojima se nazivatelj ne osjeca spremnim poceti pricati o svom problemu. No, ne smijemo zanemariti ni cinjenicu da su ti testirajuci pozivi ujedno i pozivi za stjecanje povjerenja, pa nam se nakon prvotnih šutnji i "ispipavanja terena" djeca ponovno obracaju, i to je najvažnije.
Konkretno, dnevno zaprimamo izmedu 10 i 15 ozbiljnih poziva, i to zasigurno nije zanemariva brojka. Razlozi zbog kojih se poziva Hrabri telefon najcešce je fizicko ili psihicko zlostavljanje, potom seksualno i zlostavljanje medu vršnjacima, odnosno bullying.
Od koordinatorice Katalinic doznajemo i da su djevojcice hrabrije i cešce posežu za telefonskom slušalicom. Medutim, gledajuci spol zlostavljane i zanemarivane djece, dolazi se do podatka da je gotovo pa izjednacen ili rijecima brojki 54 posto djevojcica naspram 46 posto djecaka. Starosna dob nazivatelja najcešce se krece se od jedanaeste do osamnaeste godine života, a zanimljiv je i podatak da su najcešci korisnici usluga Hrabrog telefona - roditelji, i to cešce majke.
- Zabrinuti roditelji naši su najcešci nazivatelji, i to u omjeru od šezdeset posto. Razlozi zbog kojih zovu su raznoliki, pocevši od odgoja i uvodenja disciplinskih mjera, pitanja vezanih za seksualni odgoj, pa sve do postupanja u slucajevima razvoda i nerijetko manipulacijama djece koja cesto idu "ruku pod rukom" s rastankom odraslih partnera.
Kada govorimo o djeci, najcešce nam se obracaju zbog fizickog nasilja, iako kada se iskristaliziraju njihovi odgovori, dolazimo do podatka da je rijec o emocionalnom nasilju. Djeca, naime, nerijetko ne znaju prepoznati pa ni razluciti razliku. To i ne treba cuditi. Jer, dok je masnica evidentan dokaz fizickog nasilja, emocionalno ne ostavlja vidljiv i oku prepoznatljiv trag, kaže Vesna Katalinic.
Djeca su kroz povijest uvijek bila zlostavljana
- Odakle ideja za pokretanjem savjetodavne linije i iz kakvih je potreba nastala, pitamo.
- Sama ideja za pokretanjem savjetodavne linije, koja je osnovana 1997. godine a registrirana 2000., nastala je iz potrebe, odnosno iz opažanog visokog broja zlostavljane i zanemarene djece koja su bila ukljucena u psihoterapijski rad Psihotrauma centra, a po uzoru ne europske i sjevernoamericke modele prevencije i intervencije. Naša je osnovna misija pomoc i podrška žrtvama zlostavljanja i zanemarivanja, o kojoj se u našoj zemlji dugo nije pricalo.
Osim telefonske linije, sada naši volonteri, a rijec je najcešce o studentima psihologije i socijalnog rada, pomoc/savjet pružaju i uz pomoc elektronske pošte, foruma i chatova, upravo zato jer smo poslušali savjet jedne djevojcice koja je rekla da je nekad puno lakše nešto napisati nego li isto izgovoriti.
- Kada govorimo o svrsishodnosti uspostave savjetodavne linije, ona je nepobitna. Konkretno, samo prošle godine zaprimili smo 2.040 poziva ozbiljnog karaktera. Je li ta brojka velika ili premala? Na to pitanje odgovaram da ako smo uspjeli pomoci samo jednom djetetu, moramo raditi, ici naprijed i ustrajati, odgovara Katalinic.
Na pitanje što broj ozbiljnih poziva u 2010. kazuje u odnosu na 1997. godinu, kada je i pokrenut Hrabri telefon, veli - puno.
- U pocetku našeg djelovanja dovoljno je reci da smo radili i bez strucne literature dok danas iza našeg rada i znanja stoje vec znanstveni radovi. Puno se tijekom ovih godina napravilo, ali i puno toga je pred nema. Ipak, ono što najznacajnijim smatram u našem radu, dakako, osim konkretne pomoci djeci, je ta da smo uvelike podignuli svijesto tom problemu i da se danas o tome javno govori.
U svakom su dobu i razlicitim sustavima djeca, nažalost, bila zlostavljana i zanemarivana. Svjesni smo da je toga uvijek bilo i da ce toga biti, ali se nadamo da ce se javnim progovaranjem i konstantnim ukazivanjem na taj problem smanjiti i broj zlostavljane i zanemarivane djece, rekla nam je koordinatorica savjetodavne linije Hrabrog telefona Vesna Katalinic.