Niti jedno godišnje doba poput jeseni ne donosi sa sobom toliko raznolikog voca i povrca. Sve pršti bojama i mirisima, sve je raskošno i nabreklo od kvalitete i socnih sokova.
Dunja - vocka o kojoj se pjeva
Baš kao i bundeva, dunja kod nas nema preveliku komercijalnu vrijednost. No, usprkos tome ona je najmirisniji podsjetnik na jesen i ujedno najcešce opjevano voce, posebice u onim nesretnim ljubavnim pjesmama i jesenjim prizorima. Potice s Bliskog i Srednjeg istoka i krasi je specifican miris. Što je miris intenzivniji to je dunja zrelija. U zemljama svog porijekla najcešce se koristi kao dodatak raznim jelima, primjerice dinstanoj janjetini ili piletini kao i za pripremu kompota, želea ili marmelade. Od dunja se pravi i sir, a to najcešce cine u Italiji, ali i ostalim mediteranskim zemljama. Dunja se prije pripremanja opere, a kora i jezgra oguli. Kuhane su onda kada im je meso dovoljno mekano da ga se lako probode vilicom.
Grah - najpoznatija mahunarka
Grah je najpoznatija mahunarka, donesena iz Perua u Europu u 16. stoljecu zajedno s krumpirom i kukuruzom. Nijedna povrtlarska kultura, osim krumpira, nije razvila toliko sorte i varijacija kao grah koji se pojavljuje u tradicionalnim kuhinjama cijeloga svijeta, od meksicko pecenog graha do talijanskog pasta e fagilo, preko makedonskog specijaliteta "grafce na tavce". Jesen je doba mladog graha, pa kao i kod jabuka s odmakom vremena i slast ove namirnice opada. U odnosu na stari, mladi se grah puno lakše kuha, ne mora se namakati, te se lakše probavlja. Odlicno se slaže u jelima od integralnih žitarica i izvrstan je izvor dijetalnih vlakana koja poticu i održavaju pravilnu probavu i pomoc su kod prevencije i lijecenja hemoroida i raka debelog crijeva. Grah stvara i zdravu crijevnu mikrofloru koja je preduvjet za snažni imunitet.
Šipak - voce iz porodice ruža
Šipak je divlje voce koje potice iz porodica ruža. Bere se u jesen, kada mu plodovi dozrijevaju u postanu sjajno crveni. Porijeklom je iz Azije, raste u živicama, rubovima šuma, grmlju ali i sve cešce i kao "vitaminski" ukras u vrtovima. Upravo zbog vitamina C i likopena, stari su ga Grci koristili kao ljekovito sredstvo ali i kao "božansko voce" koje stimulira libido i potenciju. Svježe ubrani može se nabaviti od rane do kasne jeseni, dok onaj sušeni tijekom citave godine. Od šipka se proizvodi marmelada i sok dok se osušene koštice koriste za pripremu caja. Konzumacijom šipka sprjecavamo upale i infekcije, ucvršcujemo žile i pomažemo si kod tegoba s venama i proširenim žilama. Takoder, šipak poboljšava koncentraciju i smiruje živce, te pomaže kod krvarenja desni i parandentoze.
Kesten - najupecatljiviji simbol jeseni
S nastupom jesen, tamnosmedi plodovi kestena preplave šume. Dok, to naime vide samo rijetki sakupljaci plodova, njihova prodaja na starim ognjišcima i kotlovima, postavljenim na uglovima velegradskih ulica, nešto je što možda i najjace podsjeca na skorašnji dolazak zime. Uz divlje, koji plijene ljepotom i karakteristicnom bojom, konzumiraju se samo pitomi. I dok u nas najcešce prolaze oni peceni ili kuhani, u nekim se zemljama od ovog ploda radi i brašno od kojeg se pece kruh i pecivo. Slatki prilog kao što je kesten pire ili torta, sve je više tražen. Za razliku od oraha ili lješnjaka, plod kestena ne sadrži toliko masnoce, vec se prije svega sastoji od ugljikohidrata i škroba što ga izvrsnim cini za marendu koja "podiže energiju".
Kukuruz - maneštra za pet
Svježi kukuruz bere se pocetkom jeseni i najbolje ga je odmah skuhati u slanoj vodi. Njegovim dužim stajanjem u njemu se smanjuje kolicina šecera. Za brzu konzumaciju može se i peci u klipovima i na roštilju. Uz to odlicno prijanja u jelima od miješanog povrca i složencima a osobitost je meksicke i americke kuhinje. U Europi se pak najviše upotrebljava za pripremu raznih maneštra i to u kombinaciji s raznim povrcem u salatama i varivima. Ipak, najcešce se konzumiraju pripravci od kukuruza kao što su proizvodi kukuruzne krupice, pahuljice i brašno. Klinci ga obožavaju i kao grickalice- kokice koje se peku na zagrijanom ulju. Važan je izvor škroba, vitamina B- kompleksa, kao i proteina. S prehrambenog stanovišta žitarice su nam prijeko potreban izvor energije, a sadrži i vlaknaste strukture koje predstavljaju nužan materijal za apsorpciju nepoželjnih kemijskih tvari i dezintoksikaciju.
Više je razloga zbog kojeg je potrebno jesti sezonsko voce i povrce. Prvenstveno, treba imati na umu da je rijec o plodovima koji su netom ubrani, puni sunca i sokova te kao takvi i najidealniji za slasni ugriz. Takvo voce i povrce se ne skladišti i ne transportira diljem svijeta te je velika vjerojatnost da je ono ubrano sa susjedove kampanje ili vrta. Takoder, sezonski su plodovi boljeg ukusa. Za razliku od umjetno uzgojenog u staklenicima, možda su manje sjajni i napuhani, medutim njihova je kvaliteta neupitna. Uz to, takvo se voce i povrce bere zrelo, dok se ono spremno za transport ubire još zeleno. I najvažnije! Sezonsko se voce jede u sezoni. Baš kao što zimi navlacimo kapute i cizme kao najprirodniju stvar na svijetu, tako i u jesenjoj sezoni više pažnje uz taj vanjski izgled, posvetimo i svom tijelu. U protivnom, i nadalje možemo gutati vitaminske tablete.