Proračuni bolnica ove su godine smanjeni za četiri posto, sve opće bolnice posluju s manjkom, a rokovi plaćanja ponovno proklizavaju. Do kraja rujna dug pulske Opće bolnice popeo se na 182 milijuna kuna, od čega je na naplatu dospjelo oko sto milijuna. Od te svote čak 94 (odnosno dospjelih 73) milijuna, odnosi se na neplaćene lijekove i medicinski potrošni materijal. S ravnateljem dr. Lemsom Jerinom, internistom nefrologom koji je na čelu pulske bolnice već 14 godina, razgovaramo o problemima i perspektivama bolnice.
Prema prijedlogu Zakona o sanaciji javnih ustanova, ukoliko sanaciju pulske Opće bolnice ne može provesti Istarska županija kao njezin vlasnik, upravljanje bolnicom i sanaciju na sebe preuzima država. Što bi to značilo za lokalnu zajednicu?
- U razvijenim europskim zemljama u vlasništvu regija su i sveučilišne klinike i visokoškolske ustanove, ali to su regije velike kao cijela Hrvatska i to su društva koja su provela kompletnu decentralizaciju. Mi smo u tom smislu tek na početku decentralizacije. Zakon o sanaciji javnih ustanova važan je korak, to je više od sanacije, neka vrsta konsolidacije, procesa koji bi trebali promijeniti stanje, jer su se zadnjih 20 godina stalno provodile sanacije a nije otklanjan uzrok. Ova sanacija zahvaća i u organizaciju i u strukturu javnih ustanova, ona nije puki menadžment. Zato se javljaju te rasprave sa stajališta interesa lokalnih samouprava pa tako i Istarske županije, jer se osim upravljačkih prava sa županija na državu prenose i osnivačka prava. Državno tijelo koje će provoditi sanaciju onda može bitno utjecati na strukturu bolnice, postojanje ili nepostojanje pojedinih djelatnosti. Ključno je i pitanje zbog čega postoji gubitak u nekoj javnoj ustanovi, u bolnici, radi li se o subjektivnim ili objektivnim razlozima. U svakom slučaju, Županija neće biti u stanju sanirati bolnicu i, u krajnjoj liniji, preuzet će je država. To je i logično.
Pulskoj bolnici mjesečno nedostaje oko dva i pol, tri milijuna kuna. Kakva je trenutna bilanca?
- Za prvih devet mjeseci poslovanja u ovoj godini bilanca bolnice je nerealno pozitivna jer nam je država u travnju asignirala 56 milijuna kuna za dospjele dugove starije od 365 dana na dan 31. prosinca prošle godine. Kad bismo to isključili, nakon deset mjeseci poslovanja manjak ili, kako bi neki rekli, višak izdataka, bio je 26 milijuna kuna. Taj gubitak dodaje se obvezama koje bolnica već ima i to opterećuje poslovanje, iako se poslovanje odvija velikim intenzitetom, i radnim i materijalnim, prije svega zahvaljujući tvrtkama koje nas opskrbljuju lijekovima, potrošnim materijalom i drugom robom, a koje nam produljuju rokove plaćanja. U srpnju ove godine obavljena je još jedna sanacija, ali su njome obuhvaćene samo bolnice u vlasništvu države, čime su došle u povoljniji položaj od županijskih bolnica. Znači li to da su gubici tih ustanova opravdani i da su njihovo poslovanje i struktura racionalni? Konačno, kojim je sredstvima provedena ta sanacija? Rebalansom državnog proračuna za 2012. nisu osigurana sredstva za sanaciju, ali je u prijedlogu proračuna za 2013. predviđena 1,1 milijarda kuna za sanaciju javnih ustanova. Na prvi pogled ova činjenica djeluje afirmativno, no imamo li na umu da je za provedbu Zakona o sanaciji javnih ustanova potrebno 5 milijardi kuna, postavlja se pitanje kako će se provesti ovaj Zakon.
Upravo ste raspisali natječaj za novih 18 specijalizacija. Kakav je bio interes?
- Nakon izvjesnog razdoblja negativnog trenda, kad je postojao manjak zainteresiranih za medicinu, raspisali smo natječaj za 18 specijalizacija, a uz to i za sedam užih ili subspecijalizacija, i moram reći da nam se javio izvrstan kadar, jako kvalitetni mladi liječnici. U narednih mjesec-dva s njima ćemo potpisati ugovor i kreću na 4-5 godina specijalizacije. Ove je godine dvoje liječnika specijaliziralo, četvero završilo subspecijalizaciju, a jedan je liječnik doktorirao. Proces je to koji ide k stvaranju timova eksperata, jer je i zahtjev građanstva takav, traže se sve više subspecijalisti. Pacijent sve manje traži općeg internista, on traži hematologa, kardiologa, onkologa, to je proces svugdje u svijetu.
Iz Ministarstva najavljuju regionalno povezivanje bolnica, Pule uz KBC Rijeka.
-To vezivanje je logično, to predviđa i Master plan bolnica Hrvatske. I sada mnoge stvari već uhodanim putem rješavamo u suradnji s klinikama, recimo s onkologijom u Rijeci, u Zagrebu, pa suradnja s kliničkim imunologom sa Sušaka, s reumatologom iz Talasoterapije u Opatiji. Lani smo od Talasoterapije preuzeli 20-ak bolesnika iz Istre kojima osiguravamo terapiju posebno skupim, tzv. pametnim lijekovima, što nam također povećava izdatke za lijekove. Slažem se da nema potrebe razvijati nešto u Puli ako to ima Rijeka, a u pitanju su rijetke bolesti i krajnje sofisticirana tehnologija, međutim, ako ste samosvjesni i imate još i stručnog ponosa, onda niste voljni po diktatu «starijeg brata» odustati od nekog projekta razvoja ako vam to pripada. To je pitanje interventne kardiologije i otvaranja centra za zračenje najčešćih tumora. (Razgovarala Duška PALIBRK, snimio Milivoj MIJOŠEK)
CIJELI RAZGOVOR PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.