Povijest pulske konobe Vodnjanka pocela je 1948. godine u Vodnjanu. U blizini tamošnje rampe, nono sadašnjeg vlasnika Vodnjanke Morisa Civitica otvorio je svoju prvu konobu. Obiteljski se biznis, koji traje do danas, potom proširio na još tri konobe koje su se s vremena na vrijeme selile malo u Pulu, malo u Vodnjan. Konture današnje pulske konobe Vodnjanka pocele su se nazirati krajem 60-ih kada obitelj kupuje kucu u ulici Dinka Vitezica. Nekoliko godina kasnije, u ožujku 1985. godine, na istoj je adresi otvorena Vodnjanka, cija se unutrašnjost od tada nije puno mijenjala.
- Danas posao vodi moj sin Moris i suprug Dino, dok moja snaha Kristina i ja radimo prema potrebi, kaže nam kroz smijeh Gina Civitico, napominjuci da ime Vodnjaka nije njihovo izvorno, vec su ga preuzeli nakon najma jedne njihove konobe u Vodnjanu. Naime, pojasnila je Gina, mnogi nas pitaju je li konoba u Vodnjanu i u Puli jedna te ista konoba.
- Ne, nije. To su dvije razlicite konobe istog imena, samo u razlicitim mjestima stoga mogu nositi isto ime, kaže nam Gina, kojoj je ta cinjenica ustvari simpaticna.
Jelovnik Vodnjanke uglavnom je slican kao u mnogim konobama pa tako, primjerice, nude ombolo s kapuzom, kobasice, razne vrste mesa i tjestenine te ribe. Možda su najpoznatiji, kaže nam Moris, po tripicama i polpetama, a ponosni su i na svoje maneštre koje su, kaže nam mladi vlasnik, svaki dan drukcije.
- Zanimljivo je da vecina ljudi više uživa u jednostavnim, ali ukusnim jelima koja se ne nude cesto po konobama i restoranima, poput naših polpeta i maneštri, kaže nam Moris koji, osim svoje mladosti i entuzijazma, ima još jednu osebujnu karakteristiku, a to je da sam sprema kolace. Veli da njihovi kolaci nikad nisu isti jer ih iz dana u dan izmišlja, a ne piše recepte. Oslanja se na svoju inspiraciju i maštu, a to je po njemu najbolji recept. Takoder, Moris se voli poigrati s miješanjem raznih rakija pa je tako izumio i rakiju koju su njegovi gosti nazvali Adidas, a radi se o tri vrste rakije u jednoj caši.
Moris napominje da se trude svojim gostima uvijek ponuditi svježe namirnice, pogotovo morske plodove. A da bi gosti bili zadovoljni s onim što ce kod njih blagovati, brinu tri kuharice - Viljana, Seka i Rozana. One su se doista iskazale: pred nas su iznijele niz ukusnih jela od kojih izdvajamo maneštru s trukinjom te morske plodove - oval s kadelom, sipicama, lignjama, giricama, triljama bio je pun pogodak, svjež i ukusan.
- Iza svega stoji veliki trud i ljubav prema tom poslu, kaže nam Gina, ponosna što se obiteljski posao prenosi s koljena na koljeno. A da ce se tradicija nastaviti dade se naslutiti i po prvim koracima malog Antonija, Kristinina i Morisova sina, koji jako dobro zna gdje je kuhinja i kako od kuharica zatražiti malo pršuta.