Jeste li već izgubili pola radnog dana zbog birokracije i čekanja u redu ili usred fešte u noći sanjali pivo i cigarete? A trčali roditeljima u pomoć misleći kako biste rado platiti nekome da to odradi umjesto vas? Poduzetnica Jela Babić sama je nekoć trebala dostavu lijekova ili hrane kao majka ili zaposlena žena, a nakon što su njezinoj maloj autopraonici zabranili rad zbog redukcije vode, ostvarila je ideju koja joj se dulje vrijeme motala po glavi.
- Nakon zabrane tri sam dana bila u potpunom šoku. Trebao mi je još tjedan dana da dođem do tehničke vode iz bušotina i to me natjeralo da krenem u realizaciju ideje "Porečki potrčko", veli Babić.
U praksi to znači da za 30 kuna plus PDV možete nazvati njezin broj i zatražiti dostavu paketa s autobusnog kolodvora, hrane iz restorana, kupovinu i dostavu namirnica, lijekova, poklona u zadnji čas ili nešto drugo što vam padne na pamet, a cijena se povećava trebate li pomoć izvan radnog vremena ili tražite dostavu u druga mjesta.
- Poći ću gdje god da me naruče. Svjesna sam da je Poreč mala sredina, posebice zimi kad je strogo mirovanje, ali vjerujem da će posla biti. Vrijeme ljudima kao da leti i brzina im postaje sve važnija od kvalitete, više čak ni gosti koji dođu kod mene oprati auto nisu toliko opušteni i najvažnije im je da to bude što prije, smatra Babić.
- Imam nagon u sebi da pomognem ljudima i jako sam sretna kad nekome mogu olakšati život. I volim komunicirati s ljudima, kaže Babić. Veli da će većinu poslova obavljati svojim autom, ali za potrebe širenja obrta nabavila je skuter i novi mobitel. Njezina je velika prednost, dodaje Babić, što može poslovati sa svim pravnim osobama koje bi za zapošljavanje takve osobe u tvrtki potrošile puno novca i htjela bi o svojim uslugama proširiti glas, možda naći i partnere za susjedna mjesta koja takvu dostavu još nemaju.
Iako Jelu ljudi najviše zovu radi informacija, sada se sve nalazi na njezinoj stranici i Facebooku i ona se nada da će moći iskoristiti svoju dostupnost da nekome pomogne. Na godišnji, kao i velik broj malih poduzetnika, gotovo nikad ne ide, a mobitel ionako danonoćno drži uz sebe. (Piše Marina DAMJAN)