Nakon više od cetiri desetljeca u Pazincici je ponovo ulovljena jegulja. Posrecilo se to Slavku Stanešicu, clanu ŠRD-a Pazincica, koji je jegulju ulovio u Zareckom krovu, najvecem "pucu", jezercu, ove rijeke.
Gradevinar Stanešic cesto sa sobom nosi ribicki pribor, pa je protekle nedjelje, za posjeta kolegi koji živi nedaleko od Zareckog krova, odlucio baciti udicu u Pazincicu. Kao mamac koristio je glistu u namjeri da ce izvaditi šarana ili soma, ali, kad je izvukao udicu, na njoj je bila jegulja.
Nije se previše iznenadio jer mu je to zapravo bila treca koju je u Zareckom krovu upecao u posljednje vrijeme. Ova posljednja bila je duga 75 centimetara i teška 800 grama. Buduci da jegulja ima otrovnu krv, Stanešic ju je odmah ocistio i isprao, a drugi dan ispekao.
Jegulje su dugovjecne, mogu doživjeti i više od 80 godina. One koje žive u Europi nisu spolno zrele, a kad to u dobi od šest do 30 godina postanu, odlaze u more, u kojem nakon preobrazbe pocinju putovanje prema Sargaškom moru, pred obalu Sjeverne Amerike, gdje se mrijeste i ugibaju. Mriještenje se odvija krajem zime i pocetkom proljeca na dubinama od 400 do 2.500 metara, a nakon mriještenja larve nošene Golfskom strujom putuju natrag prema Europi.
Putovanje traje mjesecima, a ponekad i do tri godine. Putem se jegulje razvijaju u male spljoštene i posve prozirne zmije, a kada dodu na odredište, mijenjaju izgled u male jegulje i na ušcima rijeka ulaze u slatku vodu.
Prisutnost jegulje u Zareckom krovu ne bi bilo ništa neobicno da Pazincica nije ponornica, što znaci da u nju dolaze kroz Pazinsku jamu. Enco Erdfeld, Pazinac dugog sjecanja, pamti da su neki jegulje lovili u ?andamariji i Pazinskom krovu, "pucima" bliže Pazinskoj jami, ali bilo je to prije 45 godina. Od tada, kaže, nije cuo da je netko u Pazincici ulovio jegulju. Cudi ga što je ova otplivala tako daleko uzvodno jer je do tamo trebala prijeci znatniju visinsku razliku brzaka i slapova.
Možda je ponovna pojava jegulje na Pazincici znak da se voda u Jami, zahvaljujuci procistacu, dobro procistila i ponovo postala pogodna za život, iako ce neki šaljiviji ribici zacijelo primijetiti da te jegulje, buduci da mogu doživjeti i 80., imaju tek 50-ak godina pa nikad nisu ni napuštale Pazincicu. Bilo kako bilo, pojava jegulja u Pazincici dobar je znak, ponajprije za oporavak ove rijeke desetljecima opterecene otpadnim vodama.