Očekuje li hrvatske potrošače značajnije pojeftinjenje cijene prirodnog plina koji se koristi u kućanstvima ili će se pad cijena energenata na našem tržištu ograničiti na jeftinije gorivo na benzinskim crpkama, ne usuđuju se precizirati ni najugledniji stručnjaci. Dok naftni ekspert Davor Štern, nekadašnji direktor INE i ministar gospodarstva, kaže kako teško možemo očekivati povoljniju cijenu prirodnog plina što ga koristimo za grijanje, profesor dr. Igor Dekanić s Rudarsko-naftno-geološkog fakulteta smatra da bi do pojeftinjenja moglo doći s "odmakom" od nekoliko mjeseci. Naime, na cijenu prirodnog plina što je plaćaju krajnji korisnici, ne utječe isključivo cijena na međunarodnom tržištu, nego i tarifna politika koju svaka država sama određuje.
Cijene sa zadrškom
"Vjerojatno se može očekivati pojeftinjenje, ali to ovisi o dvije okolnosti. Prva je zadržavanje niskih cijena nafte, ako one ostanu na nižoj razini, pad cijena plina može se očekivati. Druga važna činjenica je zadrška s kojom cijene drugih energenata prate cijene nafte. Kod plina je ta zadrška nekoliko mjeseci, pa kad dođe do promjene cijene nafte, nju će za četiri do šest mjeseci slijediti i cijena plina", objašnjava dr. Igor Dekanić.
Energetski konzultant Davor Štern mnogo je oprezniji u najavama pojeftinjenja prirodnog plina: "Formula cijene prirodnog plina vezana je uz naftu, ali na plinskom tržištu nema pada cijena. Proizvođači su svojevrsni monopolisti i nema velike sreće s nižim cijenama. Važno je napomenuti kako plin ima drukčiju vrstu transporta od nafte i to umnogome utječe na njegovu cijenu. Uspoređivat se može jedino njihova energetska vrijednost, ali to ne može utjecati na cijenu."
Dosadašnji primjeri potvrđuju, kažu naši sugovornici, da cijena prirodnog plina iz nalazišta na dalekom istoku, na Sjevernom moru ili u sjevernoj Africi opada zajedno sa cijenom nafte. Profesor Dekanić podsjeća kako je posljednji puta tako visoko sniženje cijene nafte zabilježeno 1988. godine, te kaže da je tada je pojeftinio i plin.
"Posljednje veliko sniženje nafte zabilježeno je 2008. na 2009. godinu, kada je također pala cijena plina na svjetskom tržištu, što mi nismo osjetili na našim plinskim računima. Naime, cijene plina u Europi povezane su uz tarifnu politiku država, dok su u SAD one burzovne, kao i cijene nafte. U Americi je velika ponuda plina iz škriljevaca značajno srušila cijene, dok su u Europi te cijene više vezane uz državnu politiku", drži dr. Dekanić i dodaje: "Ali, može se očekivati da će, nastavi li se pad cijena nafte na globalnom tržištu, pasti i cijene prirodnog plina u europskim zemljama. Vjerojatnije je da će se to odvijati u idućoj plinskoj sezoni, iduće jeseni i zime. Plin i inače ljeti pojeftini zbog viškova, što bi se moglo prometnuti u cijelu ogrjevnu sezonu."
Takva očekivanja ne dijeli Davor Štern: "Ne očekujem da bi cijena plina u vidljivom roku mogla pasti na našem tržištu, iako su neke cijene već pale. Gazprom je ponovno ušao na tržište preko Prvog plinarskog društva, pupkovinom smo vezani za ruski plin čije cijene se ne smanjuju."
Plin u bocama
Potrošnja prirodnog plina u Hrvatskoj u posljednje dvije godine, kako pokazuju najnoviji podaci Državnog zavoda za statistiku, stagnira. U studenom 2014. godine raspoloživo za domaću potrošnju bilo je 261 milijun kubika plina (od čega 110 milijuna iz uvoza, a 157 milijuna kubika iz domaće proizvodnje), što je gotovo identično situaciji u studenom 2013. godine (kada je na raspolaganju stajalo 260 milijuna kubika plina).
Pojeftinjenje se smiješi korisnicima butan plina u bocama, odnosno LPT plina, koji nastaje po posve drugoj tehnologiji od prirodnog plina. "Taj plin nastaje kao rezultat prerade nafte, te može pojeftiniti zajedno s naftom. Problem bi mogao biti u tome što ga nemamo dovoljno, pa ga uvozimo", ističe Davor Štern.
Manji računi za grijanje na prirodni plin, očito, mogući su tek naredne ogrjevne sezone. Naravno, ne poraste li do tada cijena nafte, dok bi promjena državne tarifne politike, po svemu sudeći, bila dobrodošla. (Dubravko GRAKALIĆ)