Radi pojedinih lijekova građanima Hrvatske višestruko se isplati, bez obzira na putne troškove, potegnuti do Italije, Slovenije, BiH, Srbije ili Mađarske. Recimo, lijek Betaserc koji pomaže kod vrtoglavica, u Hrvatskoj košta 190 kuna, a u Sloveniji ni trećinu toliko, oko 58 kuna. Zatim Donepezil, koji se koristi kod demencije i srčanog udara, u Hrvatskoj stoji 367, a u Sloveniji oko 140 kuna. Zylt, lijek protiv zgrušnjavanja krvi koji se daje i nakon infarkta, u hrvatskim je ljekarnama sve donedavno bio 200 kuna, sada je 102 kune, a u Sloveniji ga već duže vrijeme prodaju za 11 eura.
Ponekad se farmaceutski šoping odvija i u obrnutom smjeru, o čemu svjedoči naslov na jednom slovenskom portalu - "Na Hrvaškem za 38 posto cenejši", dakle: u Hrvatskoj 38 posto jeftiniji, a riječ je o Lekadolu, lijeku upravo slovenske proizvodnje.
Što utječe na tako velike razlike? Što u Hrvatskoj najviše opterećuje cijenu lijekova - država posredstvom visokog PDV-a, više proizvođačke cijene ili marže veledrogerija i/ili ljekarni, ili svi zajedno? Svi oni, naravno, imaju različita tumačenja, ali prvo treba poći od činjenice da se u Hrvatskoj cijene različito formiraju za lijekove u slobodnoj prodaji od onih s lista lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.
Lijekovima koji se izdaju na recepte, pa i onda kad ih građani sami kupuju, država priznaje povlaštenu stopu PDV-a od pet posto, dok je sve ostale lijekove prepustila jedinstvenom 25-postotnom PDV-u. U susjednim je, pak, zemljama svaki lijek - lijek, i podliježe povlaštenoj stopi PDV-a, bez obzira plaćaju li ga građani direktno iz svog džepa ili preko plaće i doprinosa za zdravstvo.
HZZO je neki dan objavio da su snizili cijene za novih 205 oblika lijekova s Osnovne te 30 oblika lijekova s Dopunske liste. Još su u siječnju najavili da će ove godine sniziti cijene lijekova 8-9 posto i time izdatke za lijekove srezati za oko 300 milijuna kuna. Vijesti o uštedama dobre su za javnozdravstveni budžet i sve njegove korisnike, ali, razumljivo, ne i za farmaceutsku industriju. Logičan je zaključak da će proizvođači novac koji izgube snižavajući cijene svojih proizvoda na javnim nadmetanjima s HZZO-om nadoknaditi poskupljivanjem ostalih lijekova u slobodnoj prodaji, a to se opet obija o leđa pacijenata. (D. PALIBRK)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU