Jeftiniji lijekovi s lista HZZO-a, ostali poskupljuju

(N. LAZAREVIĆ)
(N. LAZAREVIĆ)

Radi pojedinih lijekova građanima Hrvatske višestruko se isplati, bez obzira na putne troškove, potegnuti do Italije, Slovenije, BiH, Srbije ili Mađarske. Recimo, lijek Betaserc koji pomaže kod vrtoglavica, u Hrvatskoj košta 190 kuna, a u Sloveniji ni trećinu toliko, oko 58 kuna. Zatim Donepezil, koji se koristi kod demencije i srčanog udara, u Hrvatskoj stoji 367, a u Sloveniji oko 140 kuna. Zylt, lijek protiv zgrušnjavanja krvi koji se daje i nakon infarkta, u hrvatskim je ljekarnama sve donedavno bio 200 kuna, sada je 102 kune, a u Sloveniji ga već duže vrijeme prodaju za 11 eura.

Ponekad se farmaceutski šoping odvija i u obrnutom smjeru, o čemu svjedoči naslov na jednom slovenskom portalu - "Na Hrvaškem za 38 posto cenejši", dakle: u Hrvatskoj 38 posto jeftiniji, a riječ je o Lekadolu, lijeku upravo slovenske proizvodnje.

Što utječe na tako velike razlike? Što u Hrvatskoj najviše opterećuje cijenu lijekova - država posredstvom visokog PDV-a, više proizvođačke cijene ili marže veledrogerija i/ili ljekarni, ili svi zajedno? Svi oni, naravno, imaju različita tumačenja, ali prvo treba poći od činjenice da se u Hrvatskoj cijene različito formiraju za lijekove u slobodnoj prodaji od onih s lista lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

Lijekovima koji se izdaju na recepte, pa i onda kad ih građani sami kupuju, država priznaje povlaštenu stopu PDV-a od pet posto, dok je sve ostale lijekove prepustila jedinstvenom 25-postotnom PDV-u. U susjednim je, pak, zemljama svaki lijek - lijek, i podliježe povlaštenoj stopi PDV-a, bez obzira plaćaju li ga građani direktno iz svog džepa ili preko plaće i doprinosa za zdravstvo.

HZZO je neki dan objavio da su snizili cijene za novih 205 oblika lijekova s Osnovne te 30 oblika lijekova s Dopunske liste. Još su u siječnju najavili da će ove godine sniziti cijene lijekova 8-9 posto i time izdatke za lijekove srezati za oko 300 milijuna kuna. Vijesti o uštedama dobre su za javnozdravstveni budžet i sve njegove korisnike, ali, razumljivo, ne i za farmaceutsku industriju. Logičan je zaključak da će proizvođači novac koji izgube snižavajući cijene svojih proizvoda na javnim nadmetanjima s HZZO-om nadoknaditi poskupljivanjem ostalih lijekova u slobodnoj prodaji, a to se opet obija o leđa pacijenata. (D. PALIBRK)

CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU


Podijeli: Facebook Twiter