Znamo je kao "Istarsku ružu", a netom je napunila četiri desetljeća uspješnog umjetničkog glazbenog djelovanja, te je tim povodom za doprinos i promicanje hrvatske glazbe dobila prestižnu nagradu Hrvatske glazbene unije Status 2015., a primio ju je i pulski gradonačelnik Boris Miletić. Riječ je dakako o Vesni Nežić-Ružić, jednoj od naših najpopularnijih pjevačica s kojom smo razgovarali o njenoj dugogodišnjoj uspješnoj karijeri.
- Kada se mislima vratite na početak karijere jeste li očekivali da će ona trajati toliko dugo?
- Nisam uopće razmišljala o tome koliko će trajati, jednostavno pjevala sam vođena ljubavlju prema glazbi. Oduvijek živim jako aktivno i dinamično. Danas još uvijek radim ovaj posao s istim motivom: prije svega zato što volim pjevati, što volim glazbu i dobru pjesmu i to u svim oblicima, jer glazba nema granica. Uopće nemam osjećaj da je već prošlo toliko vremena, niti me to opterećuje.
To je jednostavno moj način života i moj put kroz glazbeni život, radim ono što me veseli i ispunjava i živim svoj život. Počela sam na takmičenjima amatera pjevača, nagrađena kao Prvi Glas Pule i Istre, dobila prvu nagradu struke na Festivalu Studentsko ljeto u Maglaju na razini bivše Jugoslavije. Paralelno sam pohađala i završila klasičnu gimnaziju "Branko Semelić" i srednju glazbenu školu Ivana Matetića Ronjgova u Puli, gdje mi je glavni predmet bio solo-pjevanje, kod nastavnice Marice Visković, a učila sam i pjevala ozbiljnu glazbu-opere, te sam kao završni maturalni rad izvela najpoznatiju ariju Orfeja iz Gluckove opere "Orfej i Euridika". Svi su polagali velike nade u mene kao buduću opernu pjevačicu…
- Na što ste najponosniji u ovih 40 godina karijere, odnosno što smatrate svojim najvećim uspjehom?
- Teško je to reći jer je bilo jako puno lijepih momenata i uspjeha, ali evo, zna se da ono što je prvo je uvijek najslađe. Na primjer, prva snimljena vlastita pjesma, to je jedan poseban osjećaj, pjesma "Istarska serenada" - "Oj Istro spavaj sad, dok tebi pjevam ja"… Kada mi je Nello Milotti, moj tadašnji profesor i ravnatelj Srednje glazbene škole povjerio ovu pjesmu, bila sam neobično ponosna. Zaista mi je pružio iznimnu podršku, cijenio je moju altovsku boju glasa i smatrao velikim talentom, te očekivao da ću nastaviti moju opernu karijeru.
Možda mi je ponekad i bilo malo žao što to nisam učinila, ali s druge strane sretna sam ovako, sama sam odabrala svoj glazbeni put, te nemam za čime žaliti. Zato povremeno napravim male izlete u ozbiljnu glazbu posebnim prilikama kao na primjer na koncertu "Mojih 30 glazbenih proljeća", koji sam započela izvođenjem arije Orfeja iz navedene opere.
Pa onda, ponosna sam i na moj prvi MIK, na koji sam primljena na preporuku Renata Pernića, tada glavnog glazbenog urednika na Radio Puli i dirigenta na MIK-u, a nakon pobjede u Maglaju. Na mom prvom MIK-u izvela sam pjesmu "Vrtić pred kućun". A kada sam izdala svoj prvi LP i kazetu "Ti si moje jedro" za PGP RTB, prodan odmah u 20 tisuća primjeraka, jedan glazbeni producent iz Beograda mi je poslao avionom prve primjerke i kada sam počela otvarati tu kutiju… mislim da dijete kada otvara kutiju s čokolatinima ili kada dobije prvu lutkicu nije bilo sretnije od mene. Bila sam uzbuđena, sretna i ponosna. Kasnije u karijeri bila su sva ta putovanja, koncerti, festivali, nagrade, pa prvi odlazak u Ameriku o kojoj su svi toliko pričali…
- Možemo li očekivati koncert za 40. godišnjicu kao što je bio onaj "Mojih 30 glazbenih proljeća"?
- Bit će, ali još ne mogu reći kada. S obzirom na mnogobrojne obaveze koje imam i koje me očekuju, trenutno ne mogu posvetiti dovoljno vremena pripremi takvog koncerta. Prošli vrlo uspješan obljetnički koncert održan u prepunom pulskom kazalištu za 30. godišnjicu ja i moja vrijedna ekipa spremali smo punih šest mjeseci, još uvijek svi pamte. Ne želim ništa raditi na brzinu.
- I za kraj, možda neki kratki rezime svega?
- Kao osoba s vedrim i pozitivnim pristupom u životu, pamtit ću samo lijepe trenutke i pozitivne momente pune energije i veselja, prave suradnike i prave prijatelje. Zahvalit ću se prije svega mojoj obitelji, roditeljima, suprugu i kćerki, bez kojih ne bih bila ono što jesam, ni u životu, ni u poslu.
Veliko hvala mojoj publici, autorima, suradnicima, medijima i pokroviteljima na dugogodišnjoj podršci, te svima koji su na bilo koji način doprinijeli da budem još bolja. I na kraju, jako sam sretna i zahvaljujem Hrvatskoj glazbenoj uniji kao strukovnoj organizaciji što je prepoznala i valorizirala moj dugogodišnji trud i rezultate. Iako sam do sada dobila niz nagrada, Status mi je najveća nagrada i podstrek. (M. RADIĆ)
CIJELI RAZGOVOR PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.