Prosinac je mjesec kada blješteći izlozi pozivaju na potrošnju, kada se kupuje i blaguje. No, prosinac je i mjesec u kojemu je razlika između onih koji imaju i oni koji nemaju najočitija. Koliko ta razlika može biti ogromna uvjerili smo se i jučer u prostorijama Gradskog društva Crvenog križa Pula gdje smo porazgovarali s jednom od korisnica mjesečne pomoći ovoga društva.
- Radila sam u jednoj tvrtki, a onda se razboljela. Suprug mi je, iako nije iz Hrvatske, isto radio kao kooperant u brodogradilištu. Imamo sina i, iako nikada nismo imali puno, živjeli smo dobro. A onda je došla bolest - oboljela sam od raka i nakon dugotrajnog bolovanja, dvije operacije i kemoterapija, morala otići u mirovinu jer nisam sposobna za rad. A ta mirovina iznosi točno 425 kuna, priča nam.
Da nevolja nikad ne dolazi sama i da svi možemo preko noći postati dio "socijale" o kojoj se piše, potvrđuje i ova priča jer gospođi uskoro, u valu otpuštanja, otkaz dobiva i suprug. I tako ova obitelj, gotovo preko noći, zapada u probleme jer ostaju s nepunih 500 kuna primanja mjesečno, a samo ih stan u kojem žive kao podstanari košta 250 eura.
Od Jasne Vekić, ravnateljice pulskog CK-a doznajemo da, na žalost, ovakve priče nisu usamljene te je ova godina na izmaku bila, što se socijale tiče, jedna od težih.
- Kriza ne jenjava, sve je više ljudi koji ostaju bez posla, koji rade, ali ne primaju plaću, razlike između tog svijeta i onih koji imaju su sve veće, pojašnjava Vekić i dodaje da problem više nisu kao nekada staračka domaćinstva koja niti nemaju velikih prohtjeva i kojima je dovoljan tek mjesečni paket hrane pomoći ili topli obrok, već su problem mladi ljudi, podstanarske obitelji s djecom. Ljudi kojima zbog gubitka posla prijete ovrhe i deložacije, koji preko ceste ostaju na ulici jer nemaju gdje…
Kako veli Vekić, CK mjesečno dijeli oko 150 paketa s hranom za one najugroženije skupine. Ljeti je, dodaje, taj broj nešto manji jer ljudi skupljaju boce i tako si namaknu koju kunu, a neki i rade koji mjesec u sezoni, pa zima ostaje najproblematičnija. Koliko siromašnih ljudi ima u našem gradu potvrđuje i činjenica da u pučkoj kuhinji jednom dnevnom topli obrok primaju 104 osobe, a da je prihvatilište za beskućnike puno.
- Sve se više susrećemo s problemom otpusta nemoćnih ljudi iz bolnice. Riječ je o ljudima kojima treba njega, a nemaju gdje, a mi ih ne možemo smjestiti u Prihvatilište jer za to nemamo uvjeta, veli Vekić i dodaje da je riječ o socijalno ugroženom i najčešće starijem stanovništvu kojima je nakon medicinske njege potrebna daljnja njega, a nemaju obitelji u koje bi se mogli vratiti. (Borka PETROVIĆ)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU