Jedinstvena Šuma sv. Marka

Motovunska šuma nakon kiše (snimio A. DAGOSTIN)
Motovunska šuma nakon kiše (snimio A. DAGOSTIN)

Čitav svijet danas obilježava Dan prašuma, prisjećajući se obveza očuvanja šuma, tih ekosustava nužnih za život na Zemlji. Geografski malena, Istra je u povijesti bila prekrivena velikim šumama, a izdanci tih starih šuma (prašuma) još su i danas, srećom, sačuvani na ovom najvećem hrvatskom poluotoku.

Najznačajnija je bila Motovunska šuma ili Šuma sv. Marka (Bosco di San Marco) u dolini rijeke Mirne. Postoje još (pra)šume Vidorno (Vidorna) kod Baderne, Kontija kod Vrsara, Kornarija kod Momjana, Kvanjke kod Pavićini, Kaval ispod sela Peruški, Prim kod Raklja, Sarancan kod Šišana, Magran kod Valture te Ližnjemoro i Šijana kod Pule.

Motovunska šuma prvotno je obuhvaćala oko 1.300 hektara, da bi kasnije jedan njen dio zauzela akumulacija Botonega (Butoniga); danas se prostire na 800 hektara, proglašenih specijalnim rezervatom šumske vegetacije. Takvih je šuma na Mediteranu bilo više, ali su uglavnom krčene i pretvorene u poljoprivredne površine. Motovunska šuma je posljednja sačuvana vrsta nizinske mediteranske autohtone šume lužnjaka, poljskog jasena i brijesta. U mletačko doba bila je zaštićena strogim odredbama o šumskom rodu. Kasnije, za Austro-Ugarske Monarhije, bila je rezervat za opskrbu brodogradnje materijalom pa su je zbog toga nazivali i biserom mornarice.

U zadnjih pedeset godina doživjela je značajne promjene. Zbog bolesti gotovo je nestao brijest, a primijećeno je sušenje hrasta i poljskog jasena nakon izgradnje nove ceste, reguliranja korita Mirne i izgradnje umjetnog jezera Botonega. Srećom, sudbina šume danas je u stručnim rukama. (pripremio R. BURŠIĆ)

VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU


Podijeli: Facebook Twiter