Gdje vinari, maslinari, mljekari i svi kojima su potrebne veće količine plastičnih boca nabavljaju taj proizvod kako bi svoje proizvode mogli za lakši transport ponuditi kupcima, pitanje je koje si postavljaju mnogi. Odgovor smo pronašli u porečkoj industrijskoj zoni, točnije iza Ledove tvornice, gdje se nalazi mali obiteljski pogon "5Plast" jedini takve vrste u Istri. Prilikom našeg posjeta vlasnik Dean Pančur je zbog povećane proizvodnje i distribucije imao pune ruke posla, no ipak izdvojio nekoliko trenutaka kako bi nam u detalje ispričao kako je i na koji način njihova tvrtka počela poslovati.
Sve je počelo sasvim slučajno
- Sve je počelo sasvim slučajno 2012. godine u razgovoru s vinarima. Oni su tada svoje odlične kapljice na tržište plasirali isključivo u staklenim ambalažama, a plastične uopće nisu imali. Kupci su željeli uzimati im veće količine vina, i tada sam vidio da mnogi nose stare kanistre i plastične isprane boce samo kako bi u njih ulili što više te cijenjene tekućine. Odmah mi se upalila lampica, te shvatio da tržište u Istri i Hrvatskoj nije zastupljeno s PET ambalažom, priča nam Dean.
- U dogovoru s obitelji ubrzo sam u strojeve i prostor za početak uložio oko 70-tak tisuća eura i tako krenuli polako, rekao nam je gotovo u jednome dahu Pančur, jer telefoni su zvonili, a na ulazu vlada gužva.
Iz hale u vozila preuzimale se već dogovorene količine, a zadovoljni kupci, uz naravno izdani račun, odlazili u svoje tvrtke kako bi i oni svoj finalni i gotov proizvod uz tu ambalažu plasirali na tržište.
Boce iz Poreča odlaze u Slavoniju
Za izradu polietilentereftalata ili skraćeno PET proizvoda, potreban je termalni proces preoblikovanja, a zato su potrebni skupocjeni strojevi. No, bitno je kako oni funkcioniraju i što je potrebno da se izradi boca od pola litre, litre ili one od pet litara zapremine. Veoma jednostavno demonstrirao nam je uskoro Pančur.
- U Češkoj, Italiji, Sloveniji i drugim zemljama postoje specijalizirane tvornice koje rade samo posebne plastične epruvete različitih težina, boja i veličina. Od tih epruveta boce se rade na taj način da se one pojedinačno ubacuju na pokretnu traku, stroj ih uvlači i zagrijava na posebnu temperaturu, i onda u nastavku drugom mašinom se onako tople razvlače i preoblikuju kalupima u finalni proizvod. Dnevno po satu mogu napraviti od 300 do 400 komada manjih ili 150 do 200 većih boca, kaže Pančur, te nadodaje kako od svibnja kada službeno počinje turistička sezona, pa sve do jeseni imaju najviše posla.
Tada je naime najveća potražnja vinara, maslinara, mljekara i svih ostalih za bocama, koje su se pokazale kao najlakše, najpouzdanije i najjeftinije za transport u odnosu na staklene. U šest godina poslovanja, napominje kako su tek sada zadovoljni uspjehom plasiranja na tržište, a opskrbljuju cijelu Istru, Dalmaciju, otoke, i Slavoniju. Njihova poslovna hala od 400 kvadratnih metara uvijek je dupkom puna gotovih proizvoda, jer mnogi dolaze i nenajavljeno znajući da će tu pronaći ono što im baš treba.
Boca nikad dosta
U toj maloj obiteljskoj firmi rade ih svega četvoro. Pančur je onaj koji najviše doprinosi, a prema potrebi tu uskače majka, otac i sestra, sve zavisno od naručenih količina i potreba tržišta. Znade se desiti i veća narudžba, pa se rad oduži i do kasno večernjih sati, no boca nikada nije i neće nedostajati, rekao nam je vrijedni vlasnik. (Napisao i snimio Ivan GRGAT)