Što sve ne pojedemo u danu, tjednu, mjesecu, godini, tijekom života? Koje namirnice i koje količine hrane naš organizam može probaviti, a što mu smeta? Odgovor nije uvijek očigledan i brz kao kod alergija. Posljednjih se desetak godina posebna pažnja pridaje intoleranciji na hranu.
Kad ne možemo utvrditi zbog čega nas muči žgaravica ili gastritis, nadutost, ne možemo smršaviti, imamo osip ili nam se stalno cijedi sluz iz sinusa, možda je uzrok hrana koju ne probavljamo ili je probavljamo teško. Intolerancija se stvara uslijed nedostatka enzima za probavu određene hrane. Stoga se može manifestirati gastro-intestinalnim problemima kao što su žgaravica ili neuredna stolica, a nakon toga na koži kroz neurodermits ili ortikarije pa i kroz poteškoće respiratornog sustava.
Blokada metabolizma
- Namirnice za koje nam nedostaju odgovarajući enzimi pa ih teško ili uopće ne probavljamo mogu blokirati metabolički proces, pojašnjava mr. ing. Sanja Močinić voditeljica studija "Zdravi i vitki"?- savjetnik za pravilnu prehranu.
Između ostalih tretmana ona već osam godina radi test intolerancije na hranu putem kože.
- Umjesto apsorpcije korisnih nutrijenata stvaraju se otrovi koji se zatim odražavaju na najslabijoj točki u organizmu, nastavlja ona. Za nekog je to probava za druge koža, za treće dišni organi.
Reakcija nije trenutna i zato je teže uočiti nesklonost organizma nekim namirnicama bez testa. Pri tom je bitna i količina unijete hrane. Ako se ponekad popije malo mlijeka u kavi nećemo imati značajne nepoželjne simptome na tu namirnicu koju mnogi zapravo ne podnose. Naime, velik broj ljudi nema u probavnom sustavu enzime koji probavljaju laktozu pa mlijeko i mliječni proizvodi za njih nisu hrana koja ih podržava već opterećenje organizma. S druge strane mliječna industrija se toliko nametnula da je teško zamisliti i jedan dnevni jelovnik bez jogurta, sira, vrhnja ili maslaca.
Što uopće jesti?
Što onda jesti ako izbacimo mliječne proizvode, pitaju se oni kojima test pokaže intoleranciju na mlijeko, a takvih je bilo 95 posto ispitanika u proteklih 3.000 testova koliko ih je obavila do sada. Pri tom naglašava da dolaze na testiranje najčešće oni koji osjećaju neke od problema, pa se taj postotak nikako ne može uzeti kao generalni, za cjelokupnu populaciju. Vrlo je česta i netolerancija na gluten iz pšeničnog brašna - u njenoj praksi utvrđena je kod oko 60 posto ispitanika. Osim ovih tipičnih rezultata, svaka osoba ima i druge specifične namirnice koje joj smetaju.
I sada se opet vraćamo na pitanje - što uopće jesti?
Već pri ulasku u supermarket dočeka nas dugi niz hladnjaka sa šarenim i privlačnim mliječnim proizvodima, a nakon toga desetine vrsta kruha, peciva, bureka, kolača, tjestenina... Tek na kraju trgovine u nekom kutu nalazi se polica skupih namirnica - ona sa rižinim i ostalim biljnim vrstama mlijeka te s žitaricama u izvornom, neprerađenom obliku. I to bi nam trebala biti zamjena za slasne i masne obroke? Možda je najgore s paštom. Kako se odreći tog uobičajenog obroka.
- Postoji tjestenina od kukuruza i drugih žitarica koja više nije toliko skupa, odgovara Močinić i sugerira općenito jednostavnu prehranu baziranu na izvornim, industrijski neprerađenim namirnicama.
Povratak izvorima
- Mi danas jedemo kao da je svaki dan Božić. Sjetimo se što su jeli naši stari koji su bili boljeg zdravlja. Moj je nono doživio 98 godina. Ujutro bi popio kavu od cikorije s tamnim kruhom. Kroz dan sezonsko povrće, radić, šparuge, jaja, palentu, maneštre. Meso se jelo vrlo rijetko. Danas je suviše hrane i sve je previše dostupno. Djeca do adolescentske dobi pojedu već brdo vegete, brdo aditiva u kruhu i pasteriziranih mliječnih proizvoda. Sve je manje hrane u izvornom obliku, sve se lošije hranimo, sve je manje zdravih navika, a djeca nam odrastaju na pekarama.
Zabrinjavajući rezultat svega toga je da današnja djeca imaju lošije rezultate testova intolerancije na hranu nego njihovi roditelji. Sve češće ne podnose laktozu, veli Močinić i dodaje: "Hrana je direktno povezana sa zdravljem. Prema zvaničnim istraživanjima 70 posto bolesnika hospitalizira se u osnovi zbog pogrešne prehrane.
Test intolerancije pokazat će što ne treba jesti, ali i što treba jesti, a to je također važno. Namirnice se grupiraju u tri do četiri skupine. U prvu skupinu spadaju one koje nikako ne bi trebalo jesti. One uzrokuju intoleranciju pa posljedično i druge namirnice počinju smetati organizmu."
Simptomi nestaju
Namirnice iz druge skupine mogu se jesti povremeno svakih 15 dana ili jednom tjedno, a u četvrtoj su one koje se preporučuju. Ako se toga pridržavate promjene se moraju osjetiti već kroz tjedan dana. Morala bi nestati žgaravica ili druge tegobe koje su prije bile prisutne. Nakon 1,5 do 3 mjeseca striktne provedbe stvorit će se temelji za jačanje organizma i morali bi se povući veći broj simptoma. Nakon godinu ili dvije rezultati testa će se promijeniti ako ste se pridržavali režima prehrane, pa neka hrana prestaje smetati. U suprotnom nalazi su obično još gori, intolerantni ste na još veći broj namirnica - kao posljedična hrana.
Na koncu kada utvrdimo što je dobro za naš organizam valja još pronaći dovoljno motiva da se ta pravila i primjene. Težnja dobrom zdravlju može biti efikasan motor koji nas pokreće.
Isti rezultati različitih testova
Koliko je testiranje pouzdano i bi li dvije vrste testa - onaj putem krvi (epruveta, a ne kapljica krvi) i test na koži kroz elektromagnetsko polje pokazalo iste rezultate?
- Testovi bi se trebali podudarati uz odstupanje od 15 posto što ovisi o trenutnom stanju organizma i hrani koju smo pojeli, veli Sanja Močinić, dok test na kosu ne smatra pouzdanim.
Prijedlog zdravog jelovnika
Dan bi najbolje trebalo započeti žitaricama, ali ne prerađenim pahuljicama ili kornfleksom koji je skup umjetnih boja i aroma, već skuhanim zrnjem. Skuha se proso ili zob (dan prije) i doda suho ili koštunjavo voće. Djeci se za školsku marendu treba pripremiti tamniji kruh, primjerice raženi sa sjemenkama, dodati kvalitetnu kuhanu šunku i obavezno neko svježe povrće. Za one kojima smeta gluten, kruh se može umijesiti od zobenog brašna uz dodatak raženog ili nekog drugog koje nije pšenično. Naravno to ne vrijedi za oboljele od celijakije, alergičare ili one kojima smeta zob.
Vrlo je važno smanjiti unos soli. Liječnici kažu da u jednoj kriški kruha ima dovoljno soli za cijeli dan. Osim toga treba jesti više lužnate hrane, kao što su proso i heljda, a manje kisele (meso i sirevi). (Jasna ORLIĆ)