Može li premali
broj zaposlenih u gospodarstvu, koji proizvode novu vrijednost i
pridonose stvaranju BDP-a, financirati sve one koji rade u javnom
sektoru i one koji ne rade? Na tom pitanju završavaju svi prijepori oko toga što Vlada mora uciniti kako bi se pokrenulo hrvatsko gospodarstvo.
- Najveci problem Hrvatske je u tome što danas jedan covjek
koji radi na ramenima nosi šest do sedam onih koji ne
rade. Kada bismo vizualizirali tu sliku ona bi nas podsjetila na slike
iz nekog kineskog cirkusa jer je potrebna vrhunska akrobacija da bi se
tako nešto uopce izvelo - kaže Goran Radman, potpredsjednik Nacionalnog
vijeca za konkurentnost.
No, daleko veci problem od sadašnjih 318
tisuca nezaposlenih je u tome da je Hrvatska na europskom dnu po broju
zaposlenog radno sposobnog stanovništva.
- Danas u Hrvatskoj imamo 54 posto radno sposobne populacije. Ako
se njoj oduzme dvadesetak posto onih koji rade u užem sektoru države,
dakle onih koji ne pridonose stvaranju BDP-a, onda dolazimo do
statisticke cifre od 34 posto stvarno radno aktivnog stanovništva koje
stvara novu vrijednost. Na žalost, i ta je cifra upitna, ako se iz nje
izuzme parajavni sektor, a to su javna poduzeca koje stvaraju novu
vrijednost ali nisu realni sektor. Na kraju dolazimo do zabrinjavajuce
brojke od nekih 17 posto pravog radno aktivnog stanovništa koje je u
angažiranom gospodarstvu i koje ostvaruje nove vrijednosti - istice
Radman.
Prema tim statistikama, gradani Hrvatske su definitivno najmanje
radno angažirani narod u Europi jer, kaže Radman, nama najbliže zemlje
imaju 60 posto, a visokorazvijene europske zemlje imaju izmedu 70 i 90
posto radno angažiranog stanovništva.
Treba smanjiti troškove održavanja javnog sektora
kako bi gospodarstvo prodisalo i zapocelo novi ciklus koji bi onda
mogao rezultirati novim rastom, novim radnim mjestima i porastom BDP-a, smatra Goran Radman, ali dodaje da se ne želi
odluciti na takav korak jer bi smanjenje javnog sektora neizbježno za
posljedicu imalo gubitak vlasti.