Predstava Kazališta Ulysses o kojoj se puno pričalo i prije negoli je izvedena, kojoj je promijenjeno ime dva tjedna prije premijere i gdje čak u svojim reklamnim materijalima i prospektima navodi da to nije predstava o jednoj osobi, čije je ime potom precrtano crvenom bojom, nego da je to predstava o šampionu - "Doručak šampiona" - premijerno je izvedena u subotu navečer u Utvrdi Minor na Malom Brijunu.
Bez kiše
Dramaturginja je Nataša Rajković, a režiser mladi Puljanin Aleksandar Švabić, koji je došao već do svoje druge predstave režirane u ovome kazalištu, nakon prošlogodišnjeg Fassbinderovog "Stranca".
Iako se do zadnjeg trenutka nije znalo kakvo će vrijeme biti i premda je cijeli dan bio u znaku kiše i grmljavine na cijelom poluotoku, te najava raznih superćelija s Apenina, predstava je održana, no nisu bile prisutne one gužve koje su uvijek prisutne na svakoj Ulyssesovoj izvedbi, bilo premijernoj, gostovanju ili reprizi, a razlog tome je upravo loše vrijeme. Naime, saznajemo da za sve izvedbe koje su na programu do 16. srpnja vlada iznimno veliki interes publike, a i vremenske su prognoze tada povoljne.
Predstava je vrlo komorna, primjerenija možda za kakvu malu scenu negoli za utvrdu, a ono što obilježava ovo djelo je i hermetičnost.
Zanimljivo je i, zbog same specifičnosti predstave i onoga što je prethodilo njezinoj finalizaciji, reći par komentara posjetitelja. Neki su rekli da su u glavnom junaku prepoznali onoga na kojeg bi se predstava trebala referirati, da je to upravo on, u najboljem smislu ljudskih vrlina i karakteristika, dok su drugi, koji su poznavali dobro tu osobu, kazali da je to jednostavno jedan šampion i da nema znakova prepoznavanja osobnosti i da to nije "taj" šampion.
Glavni protagonist u tumačenju izvrsnog Slavka Štimca koji je upravo kroz minimalističku glumu ostvario vrlo dobru ulogu, je vrlo skroman, veliki šampion, faktografski su navedene sve njegove pobjede, majka ga uči da "čovjek mora voljeti svakog drugog čovjeka", on je i diplomirani ekonomist, obožavatelj francuskog jezika, voli književnost, posebice Gundulića, Dizdara, Ujevića...
Kada dolazi do pitanja, općenito govoreći (auto)biografskih momenata u jednom književnom djelu ili predstavi, odnosno o tome koliko je naracija homodijegetska i koliko se može između autora-pripovjedača i glavnog junaka staviti znak jednakosti, uvijek se to može interpretirati na čitav niz načina i vrlo je često tanka linija razgraničenja i mogućih objašnjenja, nerijetko nezahvalna za jednoznačna objašnjenja bez dodatnih razmatranja.
Sama dramaturginja Nataša Rajković kazala je da su radili predstavu inspiriranu stvarnom osobom, jednim od najvećih šampiona naše sportske povijesti, znajući da će na kraju stvoriti fiktivni lik u koji će biti moguće povjerovati, a "da svi znamo da to nije on, nego naša priča o nekom drugom".
Dobre su i korektne uloge, uz nekoliko vrlo jakih i dojmljivih, sugestivnih scena ostvarili Lucija Šerbedžija, Jerko Marčić, Dejan Dedić i Katarina Bistrović–Darvaš.
Predstava nije uvijek podjednakog dramskog intenziteta, ne funkcionira cijelo vrijeme kao cjelina zbog nekih nedorečenosti i nepovezanosti što se same strukture tiče, no ima i vrlo dobrih, snažnih momenata, gdje ćemo izdvojiti intervju novinarke i boksača te sam kraj, koji se može odnositi na bilo koju veliku osobu, koju svi uzdižu u nebesa, a s jedne strane je i žele razvlačiti, upoznati, prodrijeti do dubljih sfera njezina života.
Upravo te predstave rađene na minimalistički način ostavljaju mjesta za višestruko interpretiranje i iščitavanje, što ovdje nije uvijek najs(p)retnije učinjeno, no to je ipak predstava koja će ostaviti dublji utisak nakon prospavane noći nego "na prvu loptu", koju valja iščitavati. Kako to biva kod djela u znaku hermetizma, kada se "otvore" nekima mogu biti semantički nedorečena, ili ne dovoljno dorečena, a drugima upravo ta konciznost, ta uzročno-posljedična namjerna nedorečenost govori više od samoga teksta.
Dobro je i trajanje predstave, jer takva komorna forma ne bi mogla biti efikasna u trajanju duljem od sat vremena. Premijernoj se publici, sudeći po dugotrajnim aplauzima i glumačkoj postavi koja se poklonila pet puta, predstava dopala, iako su mišljenja gledatelja s kojima smo porazgovarali nakon predstave o tome što je ona predstavljala, odnosno trebala predstaviti, bila vrlo različita. A to je sigurno i iz razloga jer su tražili identifikaciju, prepoznavanje. No, režiseru Švabiću idu svakako pohvale za hrabar podvig.
Predstava igra do srijede
Vodeći se pirandellovskom mišlju da smo svi mi jedan, nijedan i stotisuća, ovisno kako smo u kojoj situaciji prema kome i kako nas tko vidi, prepozna, shvaća, doživljava, tako je i ovaj šampion onaj šampion, a možda i onaj drugi šampion, a ipak ima toliko životnih momenata kao onaj šampion, no to ipak nisu njegove karakterne crte, a referira se sigurno na – jednog šampiona.
Bilo je tu i aktualno pitanje kako "neki naši su vaši, neki naši nisu vaši, neki vaši nisu naši vaši", iako bi možda korištenjem nekih poznatih izraza velikog šampiona predstava bila prikazana u drugačijem ruhu.
No, mladi pulski redatelj Aleksandar Švabić jest talentiran, što je posebno došlo do izražaja tijekom prošlogodišnje režije Fassbinderovog "Stranca", i zasigurno neće nedostajati uspjeha u njegovom redateljskom opusu.
Glazbu, koja u trenucima najveće hermetičnosti radnje oslikava svojevrsnu tjeskobu, potpisuje Damir Urban, scenografiju Davor Sanvincenti, scenski pokret Staša Zurovac, kostimografiju Maria Marković, oblikovanje svjetla Andrej Hadinjak, a oblikovanje zvuka Davor Rocco.
Predstava igra do srijede, 16. kolovoza, a ulaznice je moguće kupiti na recepciji Nacionalnog parka Brijuni u Fažani, putem internetske stranice kazališta Ulysses te na prodajnim mjestima Eventima. Brod iz Fažane za Mali Brijun polazi u 20.30 sati. (Vanesa BEGIĆ, snimio Neven LAZAREVIĆ)