"Ma daj, kakva su ti to preseravanja?… To su sve petparacki štosevi… Jeftine igre rijecima, prizemni sofizmi i pripite batude u oštarije. Jedan zbrdozdolni miš-maš glupavih nevjera i zavjera iz meksickih sapunica, glupirajucih Murphyjevih zakona i glupih tobože psiholoških savjeta za frustrirane klimaktericne muškarce. Ki ce ti to citati", govori Brekky, koji definitivno nije pas, nego jedan od glavnih likova zbrke kozerija "Jebeš karakter koji nije labilan" iz pera novinara Glasa Istre Gorana Prodana.
Kozerija koje su, ne istim redom kao u knjizi, izlazile u podlistku Zoom Glasa Istre izmedu 2005. i 2008. godine u kolumni "sam kod kuce 3". Prodan je knjigu promovirao i poklonio je za svoj rodendan onima koji su došli na promociju u gradskoj knjižnici u srijedu navecer.
Citirani dio pripada prvoj kozeriji i odlicna je ilustracija Prodanove cinicne autorske biti, duhovitosti i, tobož, skromne zdvojnosti. Možda je to što stavlja u usta Brekkyju dijelom istina, ali Prodan je sve to što si stavlja na teret, tako lijepo zapleo u svakoj prici, uronio u kontekst, dodao puno autoironicnosti i samokritike, price su formalno znalacki srocene. I premda nece za njih dobiti Nobela ni Bookera, to je vrijedno štivo koje nece samo nasmijati, koje plijeni šarmom i ekscentricnom elegancijom pisma, jezika i sadržaja. Imalo je svoju publiku i kad je izlazilo u nastavcima, a imat ce je i knjiga - ne samo medu klimaktericnim muškarcima i njihovim boljim polovicama.
Prodan je knjigu sam napisao, uredio, lektorirao, financirao, cenzurirao i predstavio. Doduše, rekao je pred prepunim gledalištem citaonice, da je izdavac Abitus, poduzece u vlasništvu Druge Najbolje Supruge Na Svijetu (takoder jedne od junakinja kozerija), te da je nije kanio sam predstavljati.
"Trebao ju je predstaviti Drago Orlic, jer mi je dužan za onih par puta kada sam mu napisao prelijepe predgovore, ali se izvukao. Zapravo je danas operiran i preživio je i ovaj puta i dobro je", rekao je Prodan. Sam je napisao i predgovor, zapravo preuredio jednu od prica pod naslovom "Ipak sam ja Prvo Ja", iz koje je citat s pocetka ovog teksta. Rekao je da su mu se nudili urediti knjigu, ali je odlucio uciniti to sam najprije zato jer se bojao da bi urednik mogao misliti da to nije dovoljno dobro za objaviti kao knjigu, ili da bi urednik napravio izbor s kojim se autor ne bi složio…
"Zato u knjizi ima puno pogrešaka. Ali, kako bi rekao Orlic: nema usne bez brka, ni knjige bez pogreške. A kad procitate onu uvodnu pricu, gdje razgovaramo pas i ja, sve ce biti jasno i dalje ne morate citati. Pisao sam to za zabavu i sve je izmišljeno", porucio je Prodan prije nego što je procitao nekoliko kozerija koje su nasmijale i raspoložile publiku.
A nakon toga cekali su ih odlicni kolaci iz kuhinje Goranove mame i punice - ipak mu je bio rodendan, a oni se, kako kaže u jednoj od kozerija, u njegovoj obitelji slave makar uz kolace. Mnogi sugradani ipak su najprije stali u red cekati da im autor posveti primjerak knjige. O "pjesmicici na kraju", naslovljenoj "Cice Frau Gruber" nije rekao ni rijeci. Ona je bonus, nagradna. Možda je Franci uglazbi. Ili Goranove "angurije", Denis Mikatovic i Dorijana Citar koje su mu na promociji zapjevale na tanko i debelo.
Zbrku kozerija "Jebeš karakter koji nije labilan" Gorana Prodana u izdanju Abitusa oblikovao je i za tisak pripremio Vladimir Bugarin, odnosno njegova tvrtka "5do12", a tiskana je u nakladi od 300 primjeraka u Tipomatu u Starom Cicu. Uspjeli su napraviti baš lijepu knjigu, ne samo sadržajno.