Jazzbina Pula vratila se sinoć u velikom stilu nakon prošlogodišnjeg laganog zatišja za vrijeme kojeg su, kako reče organizator Željko Marković, "trošili novce poreskih obveznika po asfaltu i rupama", da bi se malo "refali".
Ovaj dugogodišnji festival sinoć se inkarnirao u sjedištu Zajednice Talijana, u Circolu gdje su zvijezde večeri bila četvorica vrsnih američkih jazzera okupljenih u sastavu Wicked Knee koji predvodi bubnjar Billy Martin. Oni su upravo u Puli počeli turneju na kojoj su prvi put uživo u Europi predstavili novi nosač zvuka "Heels over head".
On je, to je mnogo puta naglašeno, dio utjecajnog trija Medeski Martin & Wood, što opet ističemo jer je bilo jasno iz svirke da se radi o iskusnom glazbeniku, sklonom eksperimentiranju, ali ipak sve to što on i njegov bend radi ostaje u okvirima čistog jazza i to prilično energičnog uz pokoju neizbježnu laganicu. Oni to nazivaju ragtime funk.
Martina prate trubač Steven Bernstein, trombonist Curtis Fowlkes i svirač tube Marcus Rojas, dakle, bubanj i tri puhača instrumenta što nije baš uobičajeno. Kako su na bini poredani u polukrug, Martin prati što rade njegovi kolege s kojima je stalno u vizualnom kontaktu, pogotovo s Bernsteinom i čini se u početku da Martin i istarskim ljubiteljima jazza dobro znani Bernstein čine tu osovinu benda, dok su ostali u pozadini. To je tako samo na početku jer se nakon nekoliko skladbi sve jasnije probija Rojasova tuba koja u kombinaciji s Martinovim bubnjevima više puta stvara zvuk koji podsjeća na nadolazeću grmljavinu.
Rojasa ćemo zato dobro zapamtiti, jedino je Fowlkes malo zanemaren, te se mora zadovoljiti samo s jednim solom. No, to treba reći i podcrtati, Billy Martin jest glavni u bendu, ali nije zvijezda jer se ne gura s beskonačnim solažama i ne pravi se važan, iako bi to mogao s obzirom na sve što je ostvario u karijeri.
Uz stvari sa "Heels over head" na repertoaru su bile i one s prvijenca "Wicked knee" uz poneku obradu poput svevremenskog klasika "When the saints go marchin' in" ili "I'm blue" od Ikea Turnera koju su izveli na bis, a da imaju široko područje interesa pokazali su uvrštavanjem i jedne skladbe od White Stripesa.
Publika koja je solidno napunila veliku salu Circola oduševljeno je primila i ispratila Wicked Knee što je dodatno oraspoložilo Billyja Martina koji se zahvalio i na hrvatskom. Bio je to za njih prilično dobar početak turneje.
Prije Wicked Kneeja publiku je, i to prilično uspješno, zagrijao Marjan Stanić, još jedan bubnjar, ovaj je rodom iz Makedonije, koji je uz pomoć DJ-a Borke salu ispunio ritmovima i zvukovima romske glazbe i to one s istoka Europe. Stanić je beskrajno raspoložen i potpuno predan pa mu se na licu vidi koliko uživa, baš je onakav kakvim ga znamo, primjerice, s koncerata Vaska Atanasovskog. Njegova svirka postaje malo zamorna nakon nekoliko skladbi, no izgleda da se većina okupljenih u Circolu s tim našim dojmom ne bi složila.
Nova gostovanja na Jazzbini slijede prvog ožujka kada u Circolu nastupaju Jamie Saft & New Zion Trio, a dan poslije novi album predstavit će pulski The Chweger. (Napisao Mladen RADIĆ;
Snimio Manuel ANGELINI)