Nenad Mirt, Miron Hauser, Leon Brenko, Dušan Kranjc, Saša Zorkic i Branko Sterpin imena su dobro poznata ljubiteljima jazza u Puli. Na binu Doma hrvatskih branitelja glazbenici okupljeni pod imenom Pula Jazz Collective popet ce se u subotu u 23 sata.
Priliku da se prvi put pokažu u ovom sastavu i s ovim pjesmama pružit ce im Jazzbina Pula 2011, a u ovom ce sastavu izvoditi skladbe legendarnog Arta Blakeyja i njegovih Jazz Messengersa. Svaka prilika da se poprica sa Sterpinom, koji inace i vodi Big Band Puhackog orkestra grada Pule, prilika je i za razgovor o jazzu u Puli.
GLAZBA ARTA BLAKEYA
Zašto ste odlucili izvesti glazbu Arta Blakeya i Jazz Messengersa?
- Nekako nam se svima svida ta vrsta glazbe, razdoblje bebopa kojemu je Blakey predstavnik. Blakey je skupio mlade glazbenike te su kroz taj bend prošli najtalentiraniji trubaci, saksofonisti, klavijaturisti, kontrabasisti. Dosta smo svi to slušali i cijenimo ga.
Je li Pula Jazz Collective zamišljen kao projekt koji bi trajao malo duže ili je to sastav sakupljen samo za ovu priliku?
- Zamislili smo da skupimo mladu pulsku ekipu koja voli svirati jazz i napravimo tematske koncerte, kao u ovom slucaju da sviramo Blakeya, ali s više individualnog dodira, da nije preslika s albuma nego da ima nešto naše. Mada, aranžmani sola su uvijek tvoji.
Koncert u Puli bit ce vaš prvi nastup pod ovim imenom?
- Da. Ta ekipa se inace dosta vrti u krug i svira pod drugim imenima, ali orijentirali smo se na to da skupimo cijelu tu pulsku ekipu, da imamo dva puhaca, gitaru, klavir, bubanj i bas. U zadnje vrijeme smo dosta slušali San Francisco Jazz Collective i daleko smo od toga kako oni sviraju, ali možda bi se u tom smjeru trebao razvijati bend pa smo i ideju za ime dobili tu.
TEŠKO SE ŽIVI OD JAZZA
U Puli ima kvalitetnih jazzera, no kažu da se ovdje od jazza ne može živjeti. Možete li ovdje nastaviti raditi pod tim uvjetima?
- Živjeti samo od jazza u Puli možda bi se i moglo da to funkcionira i da se prodaje, ali jazz se ni vani baš ne prodaje. Ima glazbenika koji i u Americi teško žive samo od jazza, kada nema svirki ljudi rade kao studijski muzicari, ponekad sviraju pop da bi se prehranili. Pitanje je što znaci samo od jazza živjeti u Puli, ali i scena je mala kao i grad, nema mjesta u kojima bismo svirali, nema puno ni muzicara, ni big banda koji bi ih zapošljavao.
U cijeloj Hrvatskoj u osnovnim ili srednjim glazbenim školama nema smjera za jazz. Zapravo je muzicar prepušten sam sebi, svom snalaženju, koliko ce si svirki srediti, koliko ce ga ljudi zvati i koliko ce koketirati s ostalim glazbenim žanrovima. Ali ako covjek baš cvrsto odluci, mogao bi uspjeti. Recimo, Kristijan Terzic, koji svira fusion i jazz, povremeno svira i s nekim pop glazbenicima, ali živi u Rovinju.
Ipak iako u Puli jazz glazbenika nema toliko, publika za jazz postoji, što se vidi na Jazzbini na cije koncerte uvijek dode najmanje 100 ili 200 ljudi.
- Jazzbina traje dosta godina, ima i dosta festivala na Kvarneru, tu je i novigradski blues festival na kojem ima dosta i jazza, postoji Liburnija Jazz Festival u Opatiji… To su sve festivali koji se dogadaju u blizini i vjerojatno su se ljudi, recimo to tako, educirali i upoznali s tom glazbom.
Jesi li, kada se radi o buducnosti jazza u Puli i ostatku Hrvatske, optimist ili pesimist?
- Optimist sam. To nije glazba za široke mase, nego za nekog kome se to stvarno svida i tko je malo, rekao bih cak i glazbeno educiraniji. Ne mora znaciti, ali da bi covjek razumio jazz, mora znati malo više o glazbi. Ali optimist sam, mislim da stvari idu na bolje i nekako ispada da na kraju uvijek ima publike za to. (Razgovarao Mladen RADIC)
PROCITALI STE SKRACENU VERZIJU TEKSTA. OPŠIRNIJE O OVOJ TEMI CITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE OD CETVRTKA.