Talijanski istražni organi ušli su u urede Sjeverne Lige u Milanu i poceli kopati po arhivima, ukljucujuci i brdo materijala koji se cuvaju u uredu Umberta Bossija, tvorca i neprikosnovenog lidera ovog secesionistickog pokreta.
Istražni suci iz Napulja, Milana i Reggio Calabrie traže dokaze o malverzacijama s javnim novcem, odnosno s novcem kojeg je Sjeverna Liga primila od države 2010. godine kao naknadu za postignute rezultate na politickim izborima 2008. godine. Radi se o pravom bogatstvu od 22 milijuna eura, koji su legli na racune Sjeverne Lige i kojim je upravljao riznicar stranke Francesco Belsito, inace glavni osumnjicenik cijele afere.
Istraga se vodi u nekoliko pravaca medu kojima i onom o poslovnim odnosima riznicara Francesca Belsita s istaknutim clanovima 'ndranghete, kriminalne organizacije iz Calabrije. Mafija sa juga Italije ukorijenila se i na sjeveru a Belsito, rodom iz Ligurie, navodno je ugovarao poslove, stranackim novcima, na potezu izmedu Ligurie i Francuske gdje je 'ndrangheta izuzetno jaka.
Dakle, stranka poput Sjeverne Lige, koja je izgradila izbornu srecu borbom protiv talijanskih južnjackih poroka, izgleda boluje od jednakih bolesti: koketiranja s kriminalom i gutanja javnog novca za zadovoljavanje osobnih interesa stranackih prvaka i birokrata.
Belsito je izmedu ostalog navodno rukovodio i ulaganjem oko šest milijuna javnog novca u neke financijske poslove na Cipru i u Tanzaniji, a novac talijanskih poreznih obveznika trošen jei na kupovinu državnih obveznica i dionica fondova za nekretnine daleke Tanzanije.
Novcem iz izborne naknade Belsito je zadovoljavao potrebe stranackih celnika i njihove rodbine: placao skupocjene vecere, putovanja diljem svijeta, lukzuzne ljetne raspuste, kupovao nakit, satove, posudivao novac za gradevinske pothvate poput restauracije vila na lombardijiskim brežuljcima oko Milana.
Nakon objave sadržaja istrage Francesco Belsito je odstupio sa mjesta riznicara no, situacija unutar Sjeverne Lige je dramaticna jer su optužbe teške i pogadaju gotovo sve celnike stranke ukljucujuci i lidera Umberta Bossija, njegovu ženu i sinove.
Inace Francesco Belsito je amblematicni primjer novih talijanskih politicara koji su zapoceli karijeru nakon skandala cistih ruku (mani pulite) s pocetka devedesetih godina prošlog stoljeca kada je razotkriven sistem ilegalnog financiranja stranaka.
Belsito je karijeru zapoceo kao osobni vozac jednog ministra u prvoj Berlusconijevoj vladi iz 1994. godine, potom postaje desna ruka tadašnjeg riznicara Sjeverne Lige Maurizia Balocchija koji je 2001. godine sudjelovao u propalim ulaganjima Sjeverne Lige u projekt izgradnje Rezidencije Skipper kod Savudrije. Nakon smrti Balocchija 2010 godine preuzima ulogu riznicara stranke a neko vrijeme obnaša i funkciju državnog tajnika u jednom ministarstvu Berlusconijeve vlade iz 2008. godine.
Dakle, od šofera do visokog državnog dužnosnika, to je karijera covjeka kojeg istražno sudstvo tereti za niz krada i pronevjera javnog novca.
Talijanska je javnost zapanjena zbog sve izraženije korupcije unutar talijanskih stranaka ali i zbog uvida u nevjerojatne iznose državnog novca kojima se financiraju stranke. Valja podsjetiti da je nedavno za iste ili slicne kriminalne radnje uhicen i riznicar nekadašnje stranke Margherita Luigi Lusi koji je priznao da je iz racuna stranke izvukao oko 13 milijuna eura i da je tim novcem financirao privatne poslove celnika te stranke.
Poput novca Sjeverne Lige i taj je novac dio državnih dotacija stranci u obliku izborne naknade što rjecito govori o kolicini javnog novca koji godišnje odlazi na racune politickih stranaka. (Elio VELAN)