Mala nužda jedan, a velika dva. Od dana kad je spomenuti stih bio dio hita "Dva dinara, druže" do danas dogodilo se svašta, pa i to da javni zahodi više i nisu "in". Nuždu je nužno obaviti, ali ne nužno u javnim nužnicima.
Tako primjerice u Splitu, u samom gradskom središtu, javnih nužnika ima - tocno tri, no cini se da i ti objekti posluju "smanjenim kapacitetima" jer nema previše potencijalnih klijenata.
Lakše je i bezbolnije po džep iskoristiti kakav lokal i pice za usputni odlazak na mjesto gdje i carevi idu pješice, kako u Splitu, tako i drugdje. No, istina je i to da pravog grada bez javnog zahoda - nema.
Teren je ovo na kojem smo, primjerice, ispred Slovenaca. U Rijeci je obavljanje male i velike nužde besplatno vec duže vrijeme, dok gradani Ljubljane tek odnedavno mogu koristiti javne nužnike for free.
Na podrucju Rijeke javni WC-i postavljeni su na Žabici kod autobusnog kolodvora, na Sušaku kod parkirališta Delta, na Trsatu, dok javni WC na Kantridi radi prilikom odigravanja utakmica na tamošnjem stadionu. Jedan kemijski WC postavljen je na Rivi Boduli i stalno je otvoren. Svi javni WC-i za korisnike su besplatni.
Tocne brojke vezane uz javne zahode nije se dalo doznati od splitskih gradskih dužnosnika. Ipak, informacije smo dobili od pouzdanih izvora: javni kondut kod cvjecarnice, nedaleko od glavne pošte, koji se ondje nalazi vec desetljecima, u vlasništvu je Grada, no dan je u koncesiju pa se njegovo korištenje naplacuje.
U muškom dijelu WC-a placaju se dvije kune za malu nuždu, dok se upotreba kabine placa cetiri kune, odnosno 0,5 eura, kako je dopisano na cjeniku. Za žene nema popusta, na raspolaganju su im samo kabine po istoj cijeni.
Preostala dva javna WC-a su besplatna. Jedan je kod zgrade Lucke kapetanije na Rivi, dok je drugi skriven u Dioklecijanovoj palaci. Ni tu nije navala, unatoc besplatnom i supercistom javnom WC-u.
Obavljanje nužde u javnim zahodima Zagreba, o kojima na razlicite nacine skrbi Zagrebacki holding, mahom je besplatno. Besplatno je cak i u novom, besprijekorno cistom zahodu u Cesarcevoj, onom što ga je gradonacelnik Milan Bandic odlucio sagraditi "ljepšeg i starijeg" od nepromišljeno zatvorenog, skoro pa sto godina starog i prvog u nas javnog zahoda na Trgu bana Jelacica.
Djelatnice vele da korištenje ne košta ništa, a svatko može ostaviti koju kunu ako želi. Ista je "cijena" i u WC-u pokraj katedrale. Red je velik, sitniš ostavlja rijetko tko.
Besplatna je usluga i u famoznom, "zlata vrijednom" zahodu na okretištu Dubec, onom gradenom za 11.600 eura po kvadratu. Izgradnja dva takva stajala je 210.000 eura! A u njemu sve na dugme: ulazi se pritiskom na dugme, papir se traži pritiskom na dugme, voda tece kad se pritisne dugme. Jedino je zadržavanje ograniceno na 15 minuta.
Besplatno se potreba obavlja i na novouredenom Kvaternikovom trgu. No, zahod više nije u razini zemlje, kao nekada, vec valja pod zemlju, dizalom na -1 razinu. I onda, kad se cinilo da je sve besplatno, eto kolodvora - glavni željeznicki cetiri kune, a autobusni tri, koje valja dati pri ulasku.
- Toga nema nigdje, veli gospoda dalmatinskog naglaska koja žuri u zahod.
- Ima svugdje, replicira djelatnica WC-a na autobusnom kolodvoru, ona koju bi za zlatnih vremena zagrebackih javnih zahoda s poštovanjem zvali "klozet frau".