Porečanka i Červaranka, Vilma Pulin Sirotich, nedavno je na velikoj svečanosti u čast proslavi gradskog zaštitnika nagrađena jednim od najvažnijih gradskih priznanja - Nagradom "Sv. Mauro", koja se dodjeljuje osobama koje su svojim radom dale doprinos od istaknutog značaja za žitelje ovog područja ili rezultati njihovog rada čine trajne kulturne vrijednosti za Poreč.
Ova učiteljica iz porečke Talijanske osnovne škole "Bernardo Parentin" tu je nagradu zaslužila za svoj tridesetogodišnji predani rad s brojnim generacijama djece koje je podučavala, ali i za afirmaciju talijanske manjine u svojoj sredini. No, nije samo iznimno aktivna na svom radnom mjestu, nego i u Zajednici Talijana Poreč. Dugačak je popis aktivnosti kojima se bavi - Vilma, kao diplomirana odgajateljica predškolske djece i učiteljica razredne nastave, u svojoj je školi dugogodišnja voditeljica dramske, folklorne i etnografske grupe, potom voditeljica je aktiva razredne nastave, a u više je mandata obnašala i dužnost predsjednice Školskog odbora. K tome, članica je Upravnog vijeća Dječjeg vrtića "Paperino" i Vijeća talijanske nacionalne manjine u Gradu Poreču.
Vilma živi na Červaru, udana je za Maurizija i imaju dvoje djece - Gioiu i Gianlucu - s kojima se jako ponose, a članovi njihove obitelji su i dva boksera, Kim i Gino. Naša sugovornica rado ističe da je ponosna što radi u talijanskoj školi i da jako voli svoju profesiju, ali ne i silnu papirologiju koju su im uveli, jer - "mi smo samo učitelji, a ne birokrati", reći će ona.
Triput prvakinje Istre u briškuli i trešeti
- Razrednica sam drugom razredu u kojem je 22 živahne i zahtjevne djece, koja, ako žele, znaju dati i velika zadovoljstva. Kad završim na poslu, idem kući gdje se pretvaram u običnu i jednostavnu majku, ženu i domaćicu koja kuha, čisti, sprema i voli šetati po červarskim kampanjama. Nedostaje mi jako odbojka koju sam rekreativno godinama igrala, a koju sam silom prilika morala ostaviti. Ali zato igram briškulu i trešete i ponosim se što smo moja partnerica Marlies Brajković i ja tri puta bile prvakinje talijanskih zajednica Istre, ističe dobitnica nagrade.
Na upit kako se osjećala kad su joj javili da je baš ona dobitnica "Sv. Maura", kazala je da je ostala bez riječi i da su joj suze potekle kad ju je nazvala ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Snježana Radetić i obavijestila da je baš ona dobitnica ove prestižne gradske nagrade.
- Nisam znala što bih rekla, dok me nije pitala je li sve u redu. Bila sam uzbuđena i sama sebe sam pitala: "Što si tako važno učinila da si dobila ovu prestižnu nagradu?" Zatim me nazvala meni jako važna osoba, dogradonačelnica iz redova talijanske manjine Nadia Štifanić Dobrilović, koja mi je također čestitala i kako samo ona to zna našla prave riječi zahvale za uloženi trud u svim mojim mnogobrojnim aktivnostima, prisjetila se naša sugovornica. Prva osoba s kojom je željela podijeliti ovu predivnu vijest jest njena bivša ravnateljica, Maria Grazia Benčić Bazzara, koja je, nakon njenih roditelja, imala veliki utjecaj u njenom formiranju kao učiteljice i osobe. Željela je da bude ponosna na nju. Pulin Sirotich je zahvalna svojoj školi, posebno ravnateljici Ester Zarli, jer su je prijavili za nagradu i s njom podijelili ovaj nezaboravni trenutak.
Za nju je rad s djecom ono što je uvijek željela i kada bi se vratila natrag, opet bi odabrala ovu profesiju.
Aktivnosti s etnografskom grupom
- Jako volim raditi s djecom, jer s njima nikad nije dosadno. Toliko me znaju naljutiti i razveseliti da kad sam u razredu s njima zaboravim na sve probleme koje me čekaju kad izađem iz škole. Bila sam dijete i kad bi me netko pitao što bih željela postati kad odrastem, uvijek sam ponosno odgovarala - učiteljica, kazala nam je Vilma.
Kaže da su joj sve aktivnosti s najmlađima lijepe, ali posebno je veseli kada je sa svojom etnografskom grupom, jer ondje nije "maestra", nego samo Vilma. Pričaju na istrovenetskom dijalektu, što je njoj nešto posebno. Veli da joj je drago u razgovoru s njima doznati da mnoge none i nonići s njima još uvijek pričaju na dijalektu i time zadržavaju njihove običaje i tradicije.
- Moje pravilo za rad s djecom je poštovanje prema drugim osobama i drugačijem mišljenju. U svom se radom vodim pravilom - nemoj raditi drugima ono što ne bi volio da netko tebi napravi, opraštaj ako netko pogriješi jer errarum humanum est, otkriva nam svoju formulu u radu s djecom.
Jedan od školskih uspjeha koji se pripisuju Vilmi jest što je u školskoj 2015./2016. godini, zajedno s učenicima etnografske grupe, realizirala projekt zavičajne nastave (natječaj organizira Istarska županija) pod nazivom "I magnari de una volta". Bio je to kalendar koji sadržava tradicionalne istarske recepte, kao čuvar kulturne baštine, identiteta i tradicije, s kojim su osvojili prvo mjesto prošle godine na natječaju "Tutela, valorizzazione e promozione del patrimonio linguistico e culturale veneto", koje je raspisala talijanska regija Veneto za sve svoje škole i one na talijanskom jeziku u Istri.
U Zajednici Talijana vodi dramsku skupinu
- Taj smo kalendar napravili uz pomoć masterschefa Deana Gluhaka i Marka Momića, bivše školske kuharice Nele Ritossa i dizajnera Alena Riose. Osvojeno prvo mjesto bila je zahvala za veliki trud koji smo uložili. Kalendar je nastao tako da smo tražili koja su tradicionalna jela vezana za naše podneblje - za štajune i fešte. Pritom smo angažirali naše none kako bi došli do starinskih recepata. Subotom bi se našli u kuhinji Zajednice Talijana, zajedno proučavali recepte i pravili jela, slikali pripremanje i gotova jela, a na kraju sve to degustirali. Uz pomoć najboljeg dizajnera stvorili smo kalendar kojeg je komisija regije Veneto odlučila nagraditi, a nagrada nam je uručena u Veneciji na predivnoj svečanosti, prisjetila se naša sugovornica. No, to nije sve. U Zajednici Talijana je članica Skupštine i Izvršnog odbora te koordinira i vodi dramsku skupinu odraslih i djece. Vilma kaže da joj rad u ZT-u također predstavlja veliko zadovoljstvo, jer se ondje susreće s ljudima koji pričaju njen jezik i s kojima dijeli ista mišljenja.
- Volim se družiti s mojim velikim glumcima, iako uvijek kažem da je puno lakše raditi s djecom nego s velikima. No, i to je lijepo iskustvo, a pogotovo kad dobijemo komplimente od naše vjerne publike, zaključila je Vilma Pulin Sirotich. (Napisala i snimila Tanja KOCIJANČIĆ)