Dvadeset i treće izdanje pulskog Međunarodnog kazališnog festivala PUF ove će subote, u 20.45 sati na trećem katu Rojca u prostorijama kazališta Dr. Inat, otvoriti predstava "Jedan mrtav čovjek", u režiji mladog pulskog redatelja Aleksandra Švabića.
Ovaj je Puljanin diplomirao režiju u Beogradu, živi na relaciji Beograd-Pula-Zagreb-Rijeka, a prošlog je ljeta na Brijunima u Kazalištu Ulysses režirao predstavu "Stranac" Reinera Wernera Fassbindera, u kojoj su glumili studenti treće godine diplomskog studija Glume i medija s riječke Akademije primijenjenih umjetnosti, i čija se tema ksenofobije
u gorućoj migrantskoj krizi iznova pokazala aktualnom i živom.
Švabić režira i predstavu "Mate Parlov", koja će se premijerno izvesti 12. kolovoza, u okviru Ulyssesa , na Brijunima. Njemu kao Puležanu, Mate Parlov predstavlja
neku vrstu heroja nekog vremena koje nije osobno proživio. "Imam potrebu pronaći i sagraditi njega negdje danas", kaže.
Predstava "Jedan mrtav čovjek" premijerno je izvedena sredinom svibnja u zagrebačkom Teatru &TD. Opisana u najavi kao postpogrebna situacija u kojoj je pet živih lica u odnosu na jednog mrtvog čovjeka ostavljeno na sceni bez smisla, predstava je inspirirana pokojnim liderom KUD-a Idijoti Brankom Črncem Tustom.
Ključna je ostavština
- Kako vas je odlazak Tuste nadahnuo? Koja je njegova ključna ostavština?
- Odlaskom umjetnika kao što je Tusta, a time i KUD Idijota, scena ostaje sve praznija i besmislenija. Besmisao možemo, kao i oni do sada, dobro iskoristiti da ispunimo prazninu. Zapravo me nije nadahnuo njegov odlazak, nego saznanje da iako njega više
nema, ne znači da on ne postoji. Mislim da je ključna sva njegova ostavština, ali mogu izdvojiti ovaj sjajan citat Tuste: "Stotine primjera me je još više uvjerilo da je naziv albuma 'Glupost je neuništiva' bio savršeno točan. Samo što sam ja u međuvremenu postao tolerantniji prema gluposti i prihvaćam je kao dio ljudskoga življenja. Ljudi imaju pravo biti glupi, to se ne može ukinuti dekretom. Osim toga, ima gorih stvari: egoizam,
zloba, sadizam, terorizam, na primjer, popis je poduži? To uopće ne znači da na svijetu ne postoje pametni ljudi, dobre ideje, genijalna djela, zdrave stvari. Postoje naravno, ali kad je glupost u pitanju - to je korijen koji se teško čupa".
- U svijetu dominacije estetike, smrt je očito preružna i gotovo tabuizirana. Kako je obrađujete u ovoj predstavi?
- Smrt je u ovoj predstavi više dana okolnost. Bavili smo se živim ljudima koji ostaju i koji na neki način funkcioniraju. Neko umre i onda ništa. E u tom "ništa" smo tražili što se sve događa.
- Uskoro, 12. kolovoza, kao jedina ovoljetna premijera kazališta Ulysses, igrat će se predstava "Mate Parlov" u vašoj režiji. Kako je vaš osobni doživljaj Mate Parlova? Jeste li gledali snimke njegovih borbi, čitali/gledali njegove intervjue?
- Parlova doživljavam kao sugrađanina, kao šampiona i kao čovjeka koji nije zloupotrebljavao. Kao velikog čovjeka koji je rekao da ne može biti nacionalist. Da, neko vrijeme smo se bavili potragom i analizom informacija do kojih smo dolazili. Neke mečeve smo gledali nebrojeno puta i još ih gledamo.
- Nije baš često da tekst za predstavu supotpisuje petero autora. Je li to zbog bogate i slojevite biografije naše boksačke legende (i ljubitelja poezije, primjerice) ili zbog zahtjevnijeg dočaravanja Mate Parlova kao, još za života, mitskog
junaka u narodnoj svijesti?
- Olga Dimitrijević, Tomislav Zajec, Dimitrije Kokanov , Aleksandar Radivojević i
Nataša Rajković su pisci - to je pet. Staša Zurovac, Damir Urban, Maria Marković, Davor Sanvicenti, Nataša Rajković, ja i glumci smo šesti pisac. Iz raznih informacija i dojmova materijalizirat ćemo priču o tome što je Mate Parlov; to je ideja koncepta. Zahtjevnije dočaravanje Mate Parlova.
Živjeti u kazalištu
- Surađivali ste već s dosta kazališta, no koja je vaša veza s kazalištem Dr. Inat?
- Ja sam dijete Inata. Moja veza s Inatom je lastična - tamo sam se vezao i otišao, ali kad odem predaleko, lastik se napne i vrati me i podsjeti što zapravo želim raditi; da želim živjeti u kazalištu.
- Za grupu Goribor režirali ste spot za singl "Dugo nisam bio tu", koji je snimljen i u Puli. Koliko je to za vas bilo novo iskustvo/iskušenje u odnosu na posao kazališnog
redatelja?
- Imao sam već neka iskustva s fakulteta i raznih snimanja. Više je iskušenje bilo susresti se u ukusu s tim umjetnicima i napraviti video koji se u to uklapa. (Zoran ANGELESKI)