"Ti kad dođeš u ludnicu, tebi glava mora biti prazna. On tebe ne mere zaprimit ako imaš išta u glavi. A i jopet, ne smije te pušćat prazne glave. I zato ti mora ućerat... nešto. I kad ti ućera, onda te more razdužit i pušćat. To je sistem liječenja u psihijatriji: uđeš prazan, a izađeš pun. Ja niđe nisam sreo tol'ko pametna svijeta k'o u ludnici. Da znaju oni što hodaju izvan ludnice praznih glava, namah bi došli da i njima ućera. Moreš ti i sam sebi ućerivat; on tebi dadne knjige, ali džabe kad su ljudi nepismeni, mora im neko drugi ućerat".
Dio je ovo iz monodrame "Kako bolan, nema Bosne?!" Josipa Pejakovića kojim je ovaj prvak drame sarajevskog Narodnog pozorišta, poznati glumac i dramski pisac preksinoć u pučkom otvorenom učilištu u Umagu najviše nasmijao publiku.
Citirani dio pripada, preciznije, najnovijoj Pejakovićevoj monodrami "Ućerivanje", koja je sarajevsku premijeru doživjela prije godinu i pol dana, a svojevrsni je nastavak njegove kultne predstave "Oj živote", koja je na predratnim scenama bivše Jugoslavije, kao najizvođenija i najpopularnija monodrama na Balkanu, doživjela više od 3.000 izvođenja, s 850 tisuća gledatelja.
U umaškom, a večer ranije i pazinskom uprizorenju, Pejaković je iznova oživio svog bezimenog junaka, ali u sasvim drugačijem ambijentu. U predratnoj kultnoj monodrami njegov je junak bio nevin u zatvoru u Foči, a sad pametan u ludnici u Sokolcu. Usput, Pejaković je izjavio da je Dayton svakome Bosancu skrojio luđačku košulju.
- Naš narod je takav, skoči u vodu, a onda se čitav život žali što je mokar, glasi jedna replika iz odigrane monodrame, u kojoj su na posebnom Pejakovićevom nišanu političari.
Iako se dobar dio publike često smijao do suza (posebno u dijelu 'preuspješnog' ućerivanja "Travničke kronike" u glavu jednog pacijenta te neuspješnog ućerivanja knjige "Na Drini ćuprija" u glavu drugoga), monodrama je, osim smijehom, prožeta tugom i boli, a Josip Pejaković i ovaj se put pokazao sjajnim interpretom tragikomične svakodnevice ovih prostora.
- Zovem se izbjeglica, a to je čovjek kojeg svi izbjegavaju, govori u jednom dijelu predstave. Tako aktualno. I prokleto točno. (Zoran ANGELESKI)