Prije točno pedeset godina, televiziju su opisivali kao nov medij koji će, kako se pokazalo, 'preko noći odrasti' ubojstvom u Dallasu. Televizijsko praćenje toga događaja bilo je znak da televizija napokon počinje ispunjavati svoja velika obećanja. Pokazala se dostojnom toga golemog izazova i odigrala je nemjerljivu javnu ulogu. Okupila je cijelu zemlju.
Amerikanci su sudjelovali u video-bdijenju, okupili se oko elektroničkoga ognjišta. Non-stop prijenosi na trima američkim mrežama dali su osjećaj jedinstva, pružili priliku da se zajedno žaluje i osjeti bliskost s udaljenim događajima.
Atentat na Johna Fitzgeralda Kennedyja označio je početak video ere, pišu američki mediji u jednoj od brojnih reportaža o raznim aspektima Kennedyjeva ubojstva povodom približavanja 50. godišnjice toga događaja. Televizija je detaljno pratila ubojstvo, komemoraciju i pogreb pa su gledatelji vidjeli završetak jedne političke karijere koja je počela s počecima televizije.
Još je 1956. televizija u povojima Amerikance upoznala s mladim političarem koji se bezuspješno kandidirao za potpredsjedničku nominaciju Demokratske stranke. Kad se četiri godine poslije kandidirao za američkog predsjednika, televizijske su ga kamere pratile u stopu. Pobjedu su zapečatile televizijske debate s republikanskim kandidatom Richardom Nixonom. Prvu je gledalo 70 milijuna Amerikanaca, a Kennedy ju je uvjerljivo dobio.
Takve debate postale su poslije okosnice predsjedničkih kampanja. Kennedy je preuzeo novu dužnost, a jačao je i televizijski medij: broj kućanstava s televizorom skočio je s 37,1 milijuna 1950. na 46,9 milijuna u 1960. Deseci milijuna Amerikanaca gledali su 1961. predsjednikov inauguracijski govor u kojem je sunarodnjacima poručio da "ne pitaju što njihova zemlja može učiniti za njih...". Očarao je publiku televizijskim konferencijama za novinare, na kojima je bio iskren, slobodan i katkad duhovit poput televizijskoga voditelja.
Publika je voljela i njegovu suprugu Jackie. U veljači 1962. sve su tri mreže, CBS, NBC i ABC prenosile, a više od osamdeset milijuna Amerikanaca gledalo kako ona pokazuje upravo obnovljenu Bijelu kuću. "Kao nijedan predsjednik prije, John Kennedy je s obitelji pomoću televizije ušao u američke dnevne sobe", sažeo je to povjesničar Robert Caro, autor brojih knjiga, među ostalima i biografije Kennedyjeva nasljednika Lyndona Johnsona.
A onda se kobnog 22. studenoga 1963. i idućih nekoliko dana televizija u potpunosti posvetila nacionalnoj tragediji. Nikad prije nije televizija uživo prenijela ubojstvo. (Hina)