Nije baš zahvalno izvijestiti s koncerta odlicnog sastava Uri Caine Bedrock 3 u velikoj dvorani pulskog Doma hrvatskih branitelja, prostoru austrougarskog zdanja koji svojim visokim stropom i ocekivanom jekom trpi valjda jedino klavir, violine i ljudski glas, a i to bez posebnog ozvucenja. Stoga ne cudi što je u istom prostoru prije dvije godine uspio jazz nastup Bojana Zulfikarpašica. On je, naime, nastupio - sam za klavirom.
S jedne strane, 250 ljubitelja jazza u punoj je dvorani svaku skladbu i solo improvizacije nagradivalo pljeskom, sve do završnog bisa, toplo isprativši svjetski istaknutog pijanista i skladatelja Urija Cainea i njegove suradnike, vrsnog basista Tima Levebvrea i bubnjara Zacha Danzigera, kao i srcanu gospel pjevacicu Barbaru Walker. S druge strane, neakusticnost prostora za ovaj fusion projekt s elektricnim instrumentima (Uri Caine je cešce bio za fender rhodesom negoli za klavirom), s dosta elektronike, sampleova i loopova, umanjila je doživljaj i onemogucila punu komunikaciju benda i publike. Manjkava zvucna slika naštetila je i vokalnom nastupu Barbare Walker, iako je nemali broj ljudi nakon koncerta s pravom velicao njen glas, silnu ekspresivnost u izricaju i razigrane vokalne improvizacije.
Treba reci i da je zvucna slika bila bolja nakon pauze, za drugog dijela koncerta, koji je bio jednako koncipiran kao i prvi set, s malo Bedrocka, a više (po subjektivnom sudu i previše) Barbare Walker. Ljubitelji soula, bluesa i gospela, uz doduše lucidnu aritmicku jazz pratnju trija Bedrock, došli su na svoje nastupom ove iznimne vokalistice. Osobni je dojam da je, iako najavljena tek kao gošca, bitno prekrila suvremeniji izricaj trija Bedrock i da je, iako bitno kraci, bio bolji nastup trija bez Barbare Walker. U tom smislu vrhunac je veceri skladba "Steakjacket" s albuma "Shelf-Life" iz 2005., mantricni spoj jazza i drum 'n' bassa odsviran na pocetku koncerta, odmah nakon funk uvoda. Slicno su, lucidno, kreativno i plesno, zvucali na pocetku drugog seta, izvodeci materijal sa zadnjeg albuma "Plastic Temptation", kako im se zove i aktualna europska turneja.
Jasno je da je toliko ljudi podržalo i novi ciklus Jazzbine i njenog motora Željka Markovica koji je u 15 godina, s 270 koncerata i više od 2.000 glazbenika, uspio Pulu utvrditi kao malo, ali kvalitetno susretište velikih imena svjetskog jazza. I domacin u Domu branitelja, Puljanin Mauro Albertini, zaslužuje podršku jer se jucer svim silama, zajedno s konobarima, silno trudio da publici bude dobro. U koncertno daleko zahvalnijem bocnom Crvenom salonu Doma branitelja vec u utorak, za šest dana, nastupa Donny McCaslin Trio, ciji koncert vrijedi pogledati i zbog, mnogi kažu, trenutno najboljeg svjetskog bubnjara Antonija Sancheza.