"Pa kako ste Puljani, prijatelji? S puno vas se znamo", tako je iza uvodne "Kurdistan" Darko Rundek pozdravio svoju vjernu publiku koja je u subotu napunila Dom hrvatskih branitelja.
Rundek i njegov Cargo Trio ovdje su doma, suvišno je ponavljati da je "Plavi avion", koji je predstavio od pjesme do pjesme, snimio u studiju Partyzan u Rojcu. Ovu bivšu vojarnu, a danas jedno od središta pulske kreativne scene, pohvalio je kao mjesto kakvo nemaju ni veci gradovi od Pule.
Komunikacija je, dakle, uspostavljena otprve, a s njom i izvrsna atmosfera koja je trajala za cijelog dvoipolsatnog koncerta, ne racunajuci pauzu. Ta pauza dobro je došla da bi se malo odvojio prvi dio, u cijelosti posvecen novim pjesmama, i drugi rezerviran za vec etablirane hitove. Tu nije bilo puno iznenadenja, vješti klavijaturist i udaraljkaš Dušan Vranic Duco najavio je publici što ju ceka.
No, prije provjerenih klasika publika je, kako rekosmo, okusila nove pjesme koje je jednako dobro primila. Violinistica Isabel svoj je prvi veliki aplauz zaradila za pjesmu "Sanjala si da si sretna". Prigušena svjetla i scenografija pojacali su dojam intimnosti, ali su isto tako prilagodeni uglavnom sporom tempu novih pjesama.
Ukratko, na "Plavom avionu" i koncertu s Cargo Triom Rundek opet traži i nalazi sebe, on luta, ali ni to lutanje nije vjecno, kako kaže u stihovima naslovne pjesme. Opet je to nešto drukcije, s tim što cak i nije toliko eksperimentalno koliko smo ocekivali podsjecajuci se projekta "Between".
Publiku i dalje vuce njegovo glazbeno i poetsko umijece i njegova karizma. Sumnjamo da bi drugima nakon takvih promjena uspjelo i dalje održati tako dobar kontakt s fanovima, i to na prvom koncertnom predstavljanju novih pjesama.
Na novom albumu koji je izvrsno primila i publika i kritika Rundek ima više aduta medu kojima je i prvi singl, njegov novi borbeni poklic koji nas podsjeca na Haustorove "Sejmene", a to je "Para ljude vara" u kojoj uzdignute ruke i stisnute pesnice pjeva "Kapitalizmu je kraj, nek' bude bogat tko više daje", iako ima i stih "Para ljude vara - lako je to reci onom tko za pare nema dara".
U drugom dijelu nije previše okolišao. Još dok se publika skupljala s terase, iz hodnika i sa šanka prema velikoj sali, zasvirao je "Enu". "Uzalud pitaš" jedva smo prepoznali u verziji u kojoj ova tužno-vesela pjesma zvuci puno optimisticnije nego u originalu.
Zato "Bi mogo da mogu" nije izgubila ništa na svojoj turobnoj, ali zato vrlo upecatljivoj atmosferi usamljenosti. "Ay Carmela" postala je pak još energicnija, no pravo je oduševljenje izazvala izvedba "Ljubav se ne trži", dok je posebno zanimljivo bilo slušati trio kako izvodi obradu "Mi menjamo noc za dan" Ekatarine Velike.
Nešto je ipak nedostajalo, tocnije nekima nije odgovaralo što je koncert zamišljen tako da ga se odgleda i odsluša iz sjedalica. Zato je Duco pozvao publiku da ustane da bi za kraj opalili jedan "Apokalipso" kao vrhunac uspješne veceri.
Recimo još da je, protiv svih obicaja, koncert poceo tocno na vrijeme, cak i koju minutu prije. Nekoga je zbunila kriva satnica na plakatima, no to ipak nije utjecalo na odlican odaziv i jednako lijepu glazbenu vecer.