U prekrasnom ambijentu otoka Sv. Nikole u subotu se na pozornicu Valamar Jazz Festivala prvi popeo kvartet danske pjevacice Cecilije Norby, koji uz pjevacicu cine kontrabasist Lars Danielsson, klavirist Jacob Karlzon i bubnjar Zoltan Czörsc.
Uigrani kvartet predstavio je posjetiteljima skandinavsku školu jazza. Uz solisticke izmjene kontrabasa, klavira i vokala izveli su repertoar autorskih stvari i poneku obradu, a koncert su završili izvedbom klasicne skladbe "Halleluiah" u opernom stilu.
Nakon Skandinavaca atmosfera se premjestila južnije, tocnije u Južnoafricku Republiku, iz koje je u Porec stigla legenda africke muzike, trubac, pjevac i skladatelj Hugh Masekela.
U dvosatnom koncertu koji je teško rijecima opisati, Masekela i gitarist Cameron Ward, basist Fana Zulu, bubnjar Lee Roy Sauls, klavijaturist Randall Skippers te perkusionist Francis Maneh Fuster poveli su publiku na putovanje južnim dijelom Crnog kontinenta.
U svojim pjesmama Hugh je prisutnima docarao Južnoafricku Republiku, Cape Town i Soweto, jedno od najsiromašnijih svjetskih predgrada, provezao ih vjerojatno najprljavijim vlakom na svijetu koji vozi ljude iz cijele države na jug da bi radili u rudnicima dijamanata i zlata za mizernu dnevnicu, te predstavio obicaje svog naroda vezane uz ceremoniju sklapanja braka.
Odlicnom komunikacijom s publikom, snažnim porukama i veselim africkim ritmovima i melodijama ovaj je vitalni 73-godišnjak uspio podignuti inace dosta pasivnu porecku publiku na noge i zadržati je u ekstazi do kraja koncerta.
Nedjelja je bila rezervirana za legendarnog trombonista Freda Wesleyja i njegove New JB Hornse - Reggieja Warda na gitari, Dwayne Dolphin na basu, Petera Madsena na klavijaturama, Brucea Coxa na bubnjevima, Ernieja Fieldsa Juniora na tenor saksofonu i Garyja Wintersa na trubi.
Koncert su otvorili funk klasikom "Chameleon" Herbija Hancoka te nastavili redati hitove "Pass the peas" Jamesa Browna, "House Party" Wesleyja i Macea Parkera te mnoge druge. Unatoc odlicnoj svirci, zaraznim grooveovima i izmjenjivanjem solista na svim instrumentima, ponajviše zbog manjka komunikacije s publikom, posjetitelji su ostali sjediti do samog kraja koncerta.
Tako Fredu nije pošlo za rukom da napravi atmosferu kakvu je Masekela, koji je tijekom cijelog Wesleyjevog koncerta plesao u publici, stvorio dan ranije. (J. PRODAN; snimila J. PREKALJ)