Nosila! Na Pićanštini ta riječ ne znači smo spravu za nošenje nekoga ili nečega, nego i običaj odazivanja na nošenje pokojnika iz svoje neposredne okoline na posljednjem ispraćaju.
Svaka obitelj daje jednog muškarca, koji može biti i netko iz druge obitelji tko im, na primjer, čini uslugu. O tome na koju je obitelj red za nosila ili koja će je zamijeniti ako ta u tom trenutku nije sposobna dati muške ruke, skrbi se osoba koja je isključena iz te obveze. Ne postoji poseban naziv za tu funkciju, ali možemo ga nazvati organizator nosila.
Anton Benković, umirovljeni rudar iz Benkovića, jedan je od njih. Zadužen je za organizaciju nosila za područje između potoka Švići i potoka Benkovići, što obuhvaća zaseoke Jakomići, Donji Kralji, Grnji Kralji, Oršanići, Cinzebi, Bugarini i Benkovići, a otkud se pokojnici također pokapaju na pićanskom groblju.
Na posljednjoj sjednici Općinskog vijeća vijećnik Livio Vretenar obavijestio je kolege da Anton Benković odustaje i da se stoljetna tradicija jednog od temeljnih oblika solidarnosti u zajednici nalazi pred izumiranjem.
- Ove ću godine napuniti 80 godina, a i zdravlje me ne služi kao nekada. Sve je manje mladih ljudi sposobnih za nošenje, a oni koji to mogu često izbjegavaju. Tri su obitelji odbacile obvezu s riječima: "Kada umrem, neka me nosi tko hoće". Uz to je u zadnje vrijeme teže i zato što osim četvorice nosača lijesa, kao nekada, treba naći još dvojicu: nosača srebrnog križa i nosača drvenog križa, objasnio nam je Benković zašto želi predati dužnost.
Naslijedio ju je od oca nakon njegove smrti 1984. godine, koji ju je pak preuzeo od svoga oca. S obzirom da ima dvije kćeri, a tradicija i ne predviđa mogućnost da taj posao obavljaju žene, nema je kome predati u nasljeđe.
- Nudio sam po selima, ali nitko se ne želi prihvatiti organizacije. Svoju ću dužnost obavljati dok me netko ne obavijesti da je pronađeno rješenje, kaže Banković. (R. SELAN)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.