Navršena je točno godina dana od smrti pulskog slikara i galerista Borisa Nemeša, koji je niz godina vodio galeriju u jednom od pulskih skloništa, pored taksi stanice. No njegova je ostavština još itekako prisutna u gradu. Kako saznajemo od njegovog sina Petra, Nemeš je "živio" knjigu, u trenutku kada je napustio galeriju posjedovao je čak 50 tisuća naslova, a uz to i brojne video i audio zapise, fotografije, i svoje slike.
Sve to posljednjih godinu dana 28-godišnji Petar (koji je rođen 14. prosinca, na isti dan kada i njegov tata) polako slaže, selektira, sređuje, kako bi na datum njegova rođendana, vjerojatno u Domu hrvatskih branitelja, organizirao izložbu ocu u čast.
Slikarstvo kao poziv
- Odrastao sam kod djeda i bake i zapravo se jako zbližio s tatom zadnjih godinu i pol dana. Bio je čovjek kojeg je rijetko tko razumio, bio je poseban, boem, ali znam da je bio dijete Pule i strašno je volio ovaj grad. Zato se i vratio iz Njemačke ovamo, iako mu je od tada sve krenulo nizbrdo, priča nam Petar Nemeš.
- On se kao dijete uvijek igrao po tim tunelima, odnosno skloništima, tako da je ta ideja o galeriji u tunelu-skloništu uvijek živjela i držala ga sve do smrti. Kada je početkom 90-ih počeo rat, imao je 24 sata vremena da sve isprazni jer je tunel trebao za neke druge namjene. Odlučio je tada ići živjeti i raditi vani, i tako je putovao i selio se u Italiju pa u Njemačku gdje je imao dvije galerije i dva stana, ali i drugamo. Međutim, slike je radio po narudžbi i one su putovale po cijelom svijetu, naglasio je nadalje Petar.
Gubitak galerije
Zajedno s Edom Orelom i još troje ljudi osnovao je, 1982. godine u Puli, prvo privatno udruženje Uliks - Udruženje likovnih stvaralaca i književnika, što mu je tijekom putovanja europskim zemljama, donijelo kredibilitet koji su mnogi od njega, kao umjetnika, tražili kada su naručivali slike. Nakon odluke da se ponovno vrati u Pulu počeo je njegov lagani pad koji je kulminirao ovrhom Grada Pule u veljači 2012. godine zbog duga od navodno 800 tisuća kuna zbog čega je zatražena i deložacija, ali je on zbog toga nastavio voditi sudski spor.
- Gubitak galerije nakon 24 godine do kraja ga je dotukao. Jedno vrijeme nismo znali hoćemo li ostati bez svega, bez stana i knjiga, ali uspio sam to riješiti, veći dio troškova sam podmirio, iako stan još uvijek nema struje, krov prokišnjava i već polako uništava prikupljenu građu, a ja nemam sredstava sve to katalogizirati. Za sada, kaže, udruge manjina s kojima je tata Boris cijelog života bio dobar i pomagao im, financiraju uokvirivanje njegovih slika, dok se ostala građa malo pomalo raščišćava, a bude li sve dovršeno na vrijeme, velika izložba Borisu Nemešu u čast trebala bi biti otvorena 14. prosinca kada bi, da je živ, napunio 64. godine. (S. ZRINIĆ TERLEVIĆ; snimio M. ANGELINI)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.