Tradicionalno na Veliki četvrtak već sedamnaest sezona Galerija Adris nastavlja s izložbama istaknutih hrvatskih likovnih umjetnika. Kako bi se u tom nizu zaokružila reprezentativna brojka od pedeset, bolje prilike i nije bilo od postava - doduše sažetog, ali ipak dovoljno preglednog i vidljivog - izložbe skulptura, crteža i slika Marije Ujević - Galetović (Zagreb,1933.)., koju je autor postava, povjesničar umjetnosti Igor Zidić u svom eseju u popratnom katalogu nazvao "Marija s onu stranu brda, Marija s Rive". Na taj je način nastojao objediniti ono iskonsko u liku i djelu akademkinje Marije Ujević - Galetović koje tvore njeni imotski korijeni i porijeklo, urbano zagrebačko odrastanje i svjetska uronjenost i stvaralaštvo.
Sama autorica na otvaranju izložbe kratko je sve to komentirala riječima: "Puno mašte, puno zanata - to je jedini put do ostvarenja djela", da bi kasnije dodala da je "sve u glavi a ne u rukama" - o čemu se znala sporiti s kolegom Rankom Marinkovićem. No, to dijete mašte u njoj i dalje je čini umjetnicom, a Zidić upravo ističe te njene osobine koje i u njenom djelu tragaju i nastoje sačuvati mladost i svježinu. Bilo da se radi o renesansnom "Frani Petricu", ili skulpturama sa životinjskim naličjima - "Žena koza", "Žena maca" - koje su na neki način uspravljene i predodređene za onaj ljudski korak od kojega sve počinje.
Moderni tradicionalizam
No, u toj simbolici i humanosti moguće je istovremeno uočiti tepanje, porugu, kritiku ali uvijek simpatiju, a Igor Zidić uvodeći nas u likovni opus umjetnice, kaže - jednostavnost prije svega.
"U naravi Marije Ujević - Galetović nije težnja da djelo pretvara u prijelaznu postaju prema nekom daljem, imaginarnom cilju: ona radi i imaginira sada i ni jedna forma, ni jedan ustroj oblika nije tu tek stoga da bi se kroz njih ostvario proboj prema nekoj drugoj formi ili drugom ustroju oblik. Ona svakom kipu, kojim se
bavi, daje konačan, neopoziv oblik. To je, možda, ono što joj, u aktualnom vremenu njezina života, diskretno pribavlja oznaku tradicionalne umjetnice. Može se ta definicija i prihvatiti, jer bismo i mi, bez nje, teško složili našu sintagmu-strukturu kroz koju prosuđujemo njezino djelo: moderni tradicionalizam. Na neki, svoj način
ona je transparentna: ne interpretira - čak ni ne evidentira - kaos, ne zalijeće se u galaksije, zadovoljava se - i to unaprijed kaže - da bude biljeg trajanja: svoga i drugih", piše Zidić.
Skulpture Marije Ujević - Galetvić su lijepe, ili ugodne oku i u svojoj "ružnoći"; od "Šenoe" do "Matoša", od "Gotovca" ili "Kaurić Kurtović", pa i samog autoportreta, do nadrealne glave.
Zidić posebno izdvaja tri skulpture uvijek istog A. G. Matoša kojega je kiparica ovjekovječila ne samo u njegovoj osobnoj genijalnosti, već je time podigla još jedan spomenik Hrvatu koji nas je spajao s onom suvremenom umjetnošću i Europom koju smo tek sada dotakli, a koja je više i od samog Matoša, naš je cjelokupni identitet kojemu pripadamo i kojemu pridonosimo. To je i poruka njenog djela koje - ističe autora postava - uronjeno u Mediteran kao posteljicu nove kolijevke, a čiju tradiciju u umjetnosti Ujević ne samo da slijedi, ona ju oblikuje po svome a uvijek dostojna svih već postignutih visova i ostvarenja.
Mladost svijeta
Ta mladost svijeta je prisutna u gotovo svim njenim djelima, a dok su crteži put do skulpture, njene slike - naglašava Zidić - su apsorbirale sve ono što se nije moglo izreći skulpturom, one su sretan dodatak i zanatu, pa slika poput "Venecije" najbolje objašnjava kolika je snaga i moć umjetnice u toj simbolici, gdje opet
proviruje ljudski lik kao osnova od početka do kraja kao kredo čitavog stvaralaštva. Baš kao što su one skulpture proizašle iz kovčežića skrivenih poruka, dovosmisleni likovi u materiji i simbolici, a sve skupa je umjetnost koja traje.
Onaj tko želi upoznati umjetnicu Mariju Ujević Galetović i ući prije svega u njen svijet skulptura, Galerija Adris je prvi i pravi korak i to sve do 18. lipnja. Za potpuniji uvid prilika je u njenom drugom domu na otoku Silbi, ili kroz izvedene radova na otvorenom ili unutar arhitektonskih sredina, od Virovitice, Vrsara, Zagreba, Marije Bistrice, Sinja, do Cresa, Rijeke, Osijeka, Labina, Visokog, Bihaća, Novog Sada. Ali, onaj analitičan i vrijednosni sud zasigurno se najbolje uočava u Modernoj galeriji u Zagrebu, gdje su njena djela u društvu svih onih hrvatskih velikana moderne kojima s pravom pripada i uz koje je izborila svoje mjesto. Moderna galerija je i svih ovih pedeset postava, od Bukovca do Ujević, omogućila u Galeriji Adris susret s hrvatskim likovnim Parnasom.
Na neki način Marija Ujević - Galetović nam je prenijela i dio umjetnosti svog profesora s Akademije, velikog kipara i pedagoga profesora Kršinića koji se nekako očekivao u redu ovih postava.
Još jednom su u ovoj prilici mladi istarski glazbenici dobili priliku predstaviti se javnosti uz likovne velikane. Ovaj put su to bili mladi nagrađivani pazinski harmonikaši, brat i sestra Jure i Vanesa Brajuha. (Mate ĆURIĆ)
