U nazočnosti obitelji i brojnih prijatelja, u petak 11.kolovoza, otvorena je izložba "Retrospktiva" labinskog umjetnika Quintina Bassanija.
Voditeljica labinske Galerije, Tea Bičić, vrlo je emotivno o Quintinu.
- Osobno sam ga poznavala i prijateljica sam obitelji, stoga sam jako subjektivna. Danas predstavljamo presjek njegovih radova. Prva retrospektiva radova značajnog istarskog i hrvatskog umjetnika Quintina Bassania održana je 2000. godine u zagrebačkoj Galeriji Klovićevi dvori (Galerija Fortezza) i u Narodnom muzeju Labina. Sada, nakon sedamnaest godina, a povodom desetogodišnjice smrti ovog istaknutog labinskog slikara, Gradska galerija Labin u svom prostoru, ali i (ponovo) u prostoru labinskog Narodnog muzeja, priređuje prvu posthumnu introspekciju njegova rada, ako izuzmemo izložbe akvarela. Osim tužne obljetnice razlozi ovoj retrospektivi svakako su edukacijsko – kritičke naravi, poručila je.
Labinski gradonačelnik Valter Glavičić, koji je i otvorio izložbu, poručio je: "Svi znamo što Quintino znači za Labin. On je donio kulturu u svoj grad. Zadovoljstvo mi je što izložbu otvaramo u sklopu obilježavanja Dana Grada Labina, te ćemo se na taj način bar malo odužiti tom velikom umjetniku. Zahvalan sam i obitelji na čuvanju likovnog opusa ovako velikog umjetnika".
"Quintino Bassani jedan je od onih ljudi koji je ostavio neizbrisiv trag u kulturnom, društvenom i likovnom životu Labina, ne samo kao izuzetni slikar i jedan od pokretača mnogobrojnih labinskih likovnih manifestacija, već i kao istinski spiritus movens labinskog društvenog i duhovnog života. Njegov osmijeh, vedar duh, topli pogled i rezonantan glas i danas žive na labinskim trgovima i ulicama jer čovjek kakav je bio Quintino jednostavno se ne zaboravlja.
Bassanijev slikarski put jedinstvena je epizoda hrvatske suvremene umjetnosti. Quintino je prije svega bio samozatajni umjetnik koji nije želio biti u prvom planu jer je stvari oko sebe sagledavao s određene distance te nije bio sklon manifestima, programima i trendovima, a pomodarstvo mu je oduvijek bilo strano. Takvu poziciju svjesno je izabrao u skladu sa svojom nenametljivom i skromnom naravi koja ne traži autopromociju i kojoj više odgovara odsutnost od središnjih, glamuroznih zbivanja. Ipak, uvijek je bio u vremenu. Njegov slikarski senzibilitet na vrijeme je spoznao geometrijsku apstrakciju, tašizam i informel, a urođena, brza i dojmljiva gesta vukla ga je ekspresiji. Iako sjajan kolorist, nikada se nije prepustio kromatskom hedonizmu, već je gospodario bojom znajući je sputati, prigušiti ili razigrati. Ako je krajolik tema koja ga je najčešće i najčvršće privlačila, samo uvjetno ga možemo nazvati slikarem pejsaža, jer on je u Bassanija vječito polje eksperimentiranja te sugestivan doživljaj prostora punog metaforičkih i simboličkih iščitavanja. Iako nema prisustva čovjeka, to je duboko humano slikarstvo jer predstavlja odu i "homo faberu" i "homo ludensu", a nad njima uzvisuje prirodu kao intaktnu, djevičansku čistoću gdje još jedino postoji etika i moral, upravo ono što je u Bassanijevoj umjetnosti i životu bilo osnovnom, ako ne i jedinom vrijednošću, poručio je likovni kritičar Mladen Lučić na otvorenju izlože.
Quintino Bassani rođen je 31. listopada 1928., u selu Rogočana nedaleko Labina. U jesen 1945. odlazi na Hvar u partizansku gimnaziju, a maturirao je u Zagrebu u 1. muškoj realnoj gimnaziji. 1949. godine upisuje studij ekonomije u Zagrebu gdje je položio prvu godinu, ali isti napušta te 1950. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je 1955. diplomirao u klasi prof. Marina Tartaglie. Postdiplomski studij završio je 1957. kod prof. Antuna Mezdjića. Odmah po završetku studija postaje članom ULUH-a (Udruženje likovnih umjetnika Hrvatske, današnji HDLU).
Izlagati je započeo 1958. godine te je svoja djela izlagao na gotovo dvjesto skupnih izložbi. Prvu samostalnu izložbu postavio je u galeriji ULUS u Beogradu 1960., a od tada je održao pedeset samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Autor je mnogih hotelskih i drugih javnih interijera diljem Istre te tri javna spomenika, od kojih je jedan i labinski Spomenik rudaru borcu, za kojeg je 1981. primio prvu nagradu na jugoslavenskom natječaju za rješenje Spomen prostora rudaru borcu u Labinu. Za svoj je rad višestruko nagrađivan. (Ivana AHMIČEVIĆ)