Izložba radova Olega Morovića, Olega Šurana i Andija Pekice u Galeriji Rigo u Novigradu bit će otvorena u petak, 16. lipnja, s početkom u 21 sat.
- Oni su jedan Andi i dva Olega. Andi je slikar Pekica, a Olegi su grafički dizajneri (po naški oblikovaoci), Morović i Šuran. Kad udruže rad, različito se nazivaju, ovisno o tome što već rade zajedno ili kako i što im već padne na pamet. Tako se njihove frakcije nazivaju "Fazan", "Na konju smo", "Cnjotfihter", "Dark Boys", a posjeduju i uspješnu diskografsku kuću "Losh Sound", kupljenu spretnom transakcijom u doba glasovite privatizacije od tvornice stakla i sardina u Fažani za jednu konvertibilnu kunu.
Svi su završili pulsku umjetničku školu (ŠPUD), Andi nešto prije pa je na istoj školi bio profesor Olegima. Budući da im Andijeva predavanja očito nisu prouzročila adolescentske traume (štoviše, na nekoliko predavanja su i sjedili), odlučili su 2011. godine zajedno s njim osnovati OOUR i djelovati homogeno i predano u cilju općeg napretka društva, prije svega demokratizacijom i dostupnošću umjetnosti bez obzira na klase, vjeroispovijest, rudna bogatstva i stomatološke otiske; dakle držeći se načela: umjetnost svima, pa čak i radnicima. Gledajući umjetničko pregalaštvo dvojice Olega i jednog Andija, bilo da se radi o individualnim, bilo o zajedničkim radovima, nemoguće je ne asocirati dadaističku praksu i težnju apsurdu kao polazište i nadgradnju njihova stvaralaštva.
Tako je Pekica, tražeći inspiraciju u djelu dadaista, guglao na kompu švicarsku umjetnost te naletio na portret Paula Kleea koji ga je neodoljivo podsjetio na njega samog u starijim danima. Odmah je tu fotku želio aplicirati na tkalački stan koji nema, a kako nema ni obrtnicu (poznat je kao legalist), izveo je tepih u dubokom reljefu i položio ga na pod, ogradio i posipao opušcima.
"Porno mix plaža" naziv je instalacije Olega Morovića, koja uglavnom nema nikakve veze s pornografijom, a kamoli plažom. Tu je bitna srednja riječ – mix, jer kad sam ga pitao što će izložiti, obećao mi je poslati mail s radovima i deskripcijom. Evo što sam dobio: Ideja je izložiti hrpu skica, fotki, crteža i sve redom na što naletim u ateljeu što nije nikad iskorišteno.
Drugi Oleg, Šuran, izlaže tri do četiri (ovisno o prostornoj dispoziciji izlagačkog prostora) staklene kocke punjene zemljom, povrćem, voćem, ljuskama jaja i s nekoliko sjemenki. Očekuje se da sjeme nikne i u takvom okolišu razvije zavidan plod, ali autor tvrdi da to nije cilj. O tome govore i u te terarije aplicirane pjesme, a autoru je najvažnije da staklene kocke imaju aluminijske kutnice i drvenu podlogu.
Takvim radovima su pulsko-fažanski patafizičari pokrenuli svoj pohod na Novigrad, nimalo ne odstupajući od svojih visoko postavljenih moralnih, estetskih i etičkih načela. Oni jednostavno čvrsto slijede liniju koju je postavio Jarry, utemeljili dadaisti, minuciozno razradio Daniil Harms, a modernizirali monthypythonovci. Dva Olega i jedan Andi svojim radom teže rušenju ustaljenih i uspostavljenih načela, izbjegavajući zakonitosti logike i uvriježenih društvenih pravila. Njihovu inventivnu kreaciju rese nepresušna duhovitost i zdrav sarkazam, a estetika im se temelji na uvjerenju da se istinsko značenje stvari i riječi pronalazi kad se one postave izvan svoje praktične funkcije, piše Mladen Lučić u tekstu koji prati izložbu. (Priredila B. Ć. J.)