Livio Crljenica iz Marčane nakon trinaest godina vođenja spora sa Zagrebačkom bankom danas napokon vjeruje u uzrečicu "Pravda je spora ali dostižna". Vjeruje i u to da pravna država ipak funkcionira".
Njegova kalvarija počinje prelaskom u Zagrebačku banku. Naime, Livio je poslovanje svoje tvrtke Mediteran d.o.o. prenio u Zagrebačku banku od koje je očekivao korektnu poslovnu suradnju, a 1999. godine banka je tvrtci Mediteran obećala odobriti kredit od tadašnjih 200 tisuća njemačkih maraka. Nije ni slutio što će se u kratkom vremenu dogoditi s njegovom imovinom. Banka je na zahtjev tvrtke Mediteran obećala plasman u vidu kredita na iznos od 200 tisuća njemačkih maraka. Vjerovao je u ono što je dogovorio, pa je od banke pripremljeni Ugovor o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnina potpisao i ovjerio kod javnog bilježnika. S druge strane, zastupnik banke je samo potpisao taj ugovor. Nakon toga počinje agonija kroz koju prolazi on i cijela njegova obitelj.
Banka je trebala nakon sklapanja tog ugovora proslijediti sredstva, no to se nije dogodilo. Ugovor o kreditu nije bio sklopljen, a s druge strane obveza koja je ustanovljena ugovorom o fiduciji, bila je razlog vođenja parnice koja je razriješena tek presudom Vrhovnog suda. Za vođenje te parnice Livio Crljenica je angažirao odvjetnika Branislava Vukojevića iz Pule koji je pokrenuo postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovora o fiduciji pred Općinskim sudom u Puli. Taj proces je završio presudom Vrhovnog suda, kojom je tužbeni zahtjev u cijelosti usvojen i Zagrebačkoj banci je oduzeto pravo vlasništva nad nekretninama Livija Crljenice.
Naime, banka nije zaključila ugovor o kreditu već je temeljem zaključenog ugovora o fiduciji prenijela pravo vlasništva na kući Livija Crljnice u svoje vlasništvo uz zabilježbu da je prijenos izvršen radi osiguranja novčane tražbine. Nakon toga, banka je provela postupak stjecanja punopravnog vlasništva za namirenje tražbine od 200 tisuća njemačkih maraka, koju nije isplatila tvrtci Mediteran d.o.o.
Crljenica je konačno dokazao da novčana tražbina nije nastala, jer banka nije imala niti je dobila mjenicu i mjenično očitovanje, koja je bila uvjet za dokazivanje postojanja tražbine. Naime, po ugovoru o fiduciji dospjelost tražbine od 200 tisuća njemačkih maraka banka je morala dokazati predajom mjenice na FINA-u. Banka mjenicu nije imala, pa nije mogla dokazati postojanje tražbine.
Banka je dakle zaključila ugovor o fiduciji a da istovremeno nije dala ništa, priča nam Livio. Dakle, u Livijevom slučaju kredita nije bilo. Radilo se zapravo o simulaciji kredita kojeg je tobože plasirala banka.
- Kredit je tvrtci Mediteran d.o.o. bio potreban radi posla. Brzo sam shvatio da sam prevaren, a 2001. godine banka mi je neosnovano blokirala račun, a da nije isplatila iznos od 200 tisuća njemačkih maraka. Ostao sam bez posla, novac nije stizao i brzo sam izgubio krov nad glavom. Doduše, cijelo sam vrijeme ostao živjeti u kući, no banka se uknjižila kao vlasnik. Čak su 2007. i 2008. godine moju obiteljsku kuću stavili na dražbu, međutim prodaja nije uspjela.
Sve ga je to koštalo živaca no nije odustajao i pokušao je pravdu izboriti tužbom protiv Zagrebačke banke. Općinski sud u Puli je odbio njegovu tužbu, a Županijski sud je odbio žalbu izjavljenu na tu presudu.
- I pored činjenice da sam izgubio u prvom i drugom stupnju, odlučio sam ići do kraja, pa sam u dogovoru s odvjetnikom uložio reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Dakle, nisam odustajao vjerujući da pravda mora stići, što se i dogodilo. Presudu Vrhovnog suda smatram zakonitom, istinitom, poštenom i pravednom. Tom presudom je naloženo brisanje vlasništva Zagrebačke banke, Filijale Pula s moje nekretnine. Bio sam razočaran presudama Općinskog i Županijskog suda zato što nisu vjerovali u navode i dokaze koje sam upotrijebio u postupku. Da sam bio u pravu utvrdio je Vrhovni sud preinačenjem presude nižestupanjskih sudova na način da je upisano vlasništvo u korist banke meni ipak vraćeno. Kuću u kojoj oduvijek stanujem vratio mi je vratio Vrhovni sud čime je moja agonija završena.
Ovim putem bi sugerirao svima koji imaju slične probleme da se ne prepuste beznađu i da pokrenu postupke radi pravednog rješenja njihovih zahtjeva. Još jednom se zahvaljujem svima koji su vjerovali u istinu koju sam isticao, pa mogu reći da mi je to dalo snage za borbu do kraja, zaključio je Livio. (Danijela BAŠIĆ-PALKOVIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU