U sklopu Dana grada Labina Udruga Labin Art Express održala je promociju svoje monografije "Labin Art Express (1992. - 2012.)". Izložbe, performansi, projekti i akcije tijekom dva desetljeća djelovanje udruge prikazani su na fotografijama tridesetak fotografa čije je snimanje bio sastavni dio djelovanja L.A.E.
Predgovor monografiji, zapravo povijest udruge napisao je Viktor Zahtila, kojega je predsjednik L.A.E. Dean Zahtila angažirao, kako je rekao na promociji, ne zato jer je njegov sin, nego zato jer L.A.E. poznaje od malih nogu. Pogovor, kudikamo kraći, djelo je Branka Franceschija, a iza toga slijedi riječ, još kraća, bivšeg župana Ivana Jakovčića.
Monografija je oblikovana u formi kvadra potpuno crnih korica, a na naslovnici je utisnut znak udruge, dva prekrižena čekića. O njezinom je obliku moglo biti diskusije, no o boji nije, jer L.A.E. svoju djelatnost temelji na baštini labinskog rudnika ugljena, ali i zbog umjetničkog kreda udruge, koji kaže da umjetnost danas, pored toga što mora biti mlada po pristupu, sveobuhvatna, moralna i sintetična, također mora biti i surova.
To znači agresivno, ogoljelo, fizički bolno bez primjesa kulturološko-povijesnih preoblikovanja podržavati i proučavati ritual, kulturno i industrijsko nasljeđe kao arhetip. Nakon dvadeset godina štošta se može reći o L.A.E-u., ali ne i to da se nije držao svojih postulata. Uostalom, u monografiji je navedeno da je to razdoblje obilježeno "beskompromisnim kulturnim, umjetničkim, društvenim i političkim djelovanjem, često praćenim nerazumijevanjem pa i odbijanjem neposredne okoline, smrću dvaju utemeljitelja, hapšenjima, zabranama djelovanja i prijetnjama, kao i brojnim seks, drogs and rock and roll ekscesima i skandalima".
Takav L.A.E. bio je prvi u nizu stvari: Radio L.A.E. proglašen je prvom potpuno nezavisnom radijskom postajom u Hrvatskoj, L.A.E. je organizirao "prvi veliki rave party u Hrvata" i prvi među hrvatskim umjetnicima otišao u Beograd nakon završetka rata.
Lamparni, obnovljenom prostor bivšeg rudnika u kojemu su rudari odlagali lampe - svjetiljke, koja je postala i ostala srce L.A.E. nije trebalo dugo da dospije na zao glas i da roditelji počnu zabranjivati djeci da ulaze u taj prostor.
Nije se tu radilo samo o malograđanskim, provincijskim "konzervativno-paranoidnim fantazmagorijama", na nju se 1996. godine obrušio i politički tjednik Globus tekstom pod naslovom "Tehno - orgije labinskih pervertita u zapuštenom fašističkom rudniku sponzorirali Ministarstvo kulture i Vijeće Europe". Premda tvrde da u Lamparni nikada nije bilo zloporabe droga, otac i sin Zahtila ne niječu da je L.A.E. koketirao s takvim materijama, ali izvan svog grada. (Robi SELAN)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU