Od dvadeset do trideset tisuca izbjeglica iz Tunisa koji morem stižu u Italiju postali su veliki problem za talijansku politiku i još veci problem za Europsku uniju. Sad kad se Hrvatska sprema pristupiti Uniji (možda ce se sve dogoditi u 2013. godini), bi li nas prica o oštrom sukobu Italije s ostalim clanicama Unije, u prvom redu s Francuskom, Engleskom i Njemackom, oko prihvata izbjeglica trebala zabrinuti?
Odgovor je potvrdan jer se sukob tice sustava djelovanja središnjeg instituta zajednickog europskog prostora, a to je schengenski ugovor o slobodnom kretanju unutar zemalja clanica EU-a.
Nestabilno susjedstvo
Kako cemo mi u taj ekskluzivni klub s obzirom na to da granicimo s nestabilnim dijelom europskog kontinenta na jugoistoku, odnosno s BiH i Srbijom? Hoce li nam clanice odobriti ulazak u schengenski klub? Jer, clanstvo u EU-u bez tog privilegija ne donosi ništa dobroga za obicnog gradanina, u biti bez schengenske perspektive postajemo ili ostajemo clanovi drugog ili nižeg reda, susjedi kojima vrata ostaju zakljucana.
Naime, Talijani su izbjeglicama iz Tunisa dodijelili privremene dozvole boravka s kojima se mogu slobodno kretati unutar schengenskog prostora. Ucinili su to da bi rasteretili svoj prostor i da bi udovoljili zahtjevima velikog broja izbjeglica kojima je Italija tek tranzitno podrucje na putu prema ostalim zemljama EU-a, u prvom redu Francuskoj i Njemackoj.
Europski partneri usprotivili su se talijanskom rješenju pa je Francuska postavila svoje policajce na granicu s Italijom da bi zaustavila protok izbjeglica i na taj je nacin povrijedila schengenski režim. Susjedi porucuju Italiji da sama riješi problem i dodaju da su ga Talijani uvelicali.
Istina, iako država nije pod opsadom, jer se ipak radi o gospodarskoj velesili od 60 milijuna stanovnika cija industrija svakodnevno traži jeftinu radnu snagu, kriza je zahvatila vodecu politicku garnituru koja godinama gradi izborni uspjeh upravo na pitanju zaštite nacionalnog teritorija od stranaca.
Tu glavnu rijec vodi Sjeverna liga Umberta Bossija koja se sad nalazi u izuzetno osjetljivoj situaciji jer je zajedno s Berlusconijem donijela odluku o podjeli privremenih dozvola boravka izbjeglicama
Širenje se usporava?
Ministar unutrašnjih poslova Roberto Maroni se nadao da ce mu susjedi pomoci u rješavanju problema i nakon oštrog suprotstavljanja europskih partnera gnjevno se upitao ima li smisla i dalje ostati u Uniji. "Francuzi, Nijemci i Austrijanci rekli su nam da sami riješimo problem izbjeglica, da ih vratimo odakle su došli, ne žele suradivati pa se pitamo što ce nam onda takva Unija", veli Maroni.
U utorak je šef njegove stranke Bossi smirio situaciju i rekao da je Maroni bio iziritiran, da Sjeverna liga nema namjeru srušiti Europsku uniju. Italija se, dakle, zatvara i otpocela je akciju vracanja prvih izbjeglica avionom u Afriku.
Prije nekoliko godina bilo bi nezamislivo da se jedan ministar zemlje clanice EU-a na tako grub nacin osvrne na Uniju: Maronijeva izjava predstavlja opasan presedan bez obzira na to što je predsjednik države Napolitano istovremeno izjavio da s Europskom unijom nema igranja.
U biti cijeli slucaj s izbjeglicama može se tumaciti kao vrh poremecaja unutar Unije. Sjetimo se nedoumica Bruxellesa kada je izbila kriza u Grckoj, sad se tihi rat proširio, schengenski red slobodnog protoka ozbiljno je uzdrman i sve ce se to neminovno odraziti na tempo širenja EU-a. Cini se da se 2013. godina umjesto da se približava sve više udaljava.