Baletni ansambl Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu večeras će otvoriti svoju sezonu premijernom izvedbom suvremenog baleta "Apoksiomen" na glazbu Tamare Obrovac, a u koreografiji i režiji Claudija Bernarda. U predstavi sudjeluje cijeli baletni ansambl Hrvatskoga narodnog kazališta. Izvedba će biti praćena fragmentima Euripidovih "Trojanki", koje je odabrala i dramaturški obradila Lada Kaštelan. Scenografiju potpisuje Numen, kostimograf je Silvio Vujičić, oblikovatelj svjetla Aleksandar Čavlek, a produkciju glazbe potpisuje Zvonimir Dusper. Koproducent projekta belgijska je Umjetnička udruga As Palavras - Cie Claudio Bernardo. Na premijeri će uz knjižicu predstave biti promotivni CD s autorskom glazbom iz predstave.
Tamara Obrovac se dokazala kao svestrana glazbenica velike imaginacije i osebujnih zamisli, tako da nije upitno zašto je upravo ona odabrana za pisanje glazbe za ovu predstavu. U razgovoru, što smo ga vodili tijekom priprema za predstavu, o tome je rekla: "Pretpostavljam da je odluka ravnateljstva HNK-a da odabere mene za rad na glazbi za plesnu predstavu "Apoksiomen" vezana uz činjenicu da tema predstave kroz pojam/sliku Apoksiomena na suvremeni način problematizira Mediteran, što mi je vrlo drago, s obzirom da mi se Mediteran kao mjesto susreta, sjecište kultura i različitih glazbenih idioma osobno i kao skladateljici čini zanimljivim. Osim toga krajem prošle godine dobila sam nagradu za glazbu za predstavu "Ljudi od voska" u produkciji HNK-a, pa je vjerojatno i to doprinijelo izboru."
Zamišljena stvarnost
Uz priču o Apoksiomenu vežemo povijest i kulturu Mediterana. Tamari je bliska ta glazbena tradicija, glazbena kultura naroda koji žive na njezinim obalama, Europe, Azije i Afrike. "U nekom manjem dijelu i ova se glazba naslanja na etno, s obzirom da ima pjevanih dijelova koje sam radeći improvizirala, a ako pod etnom podrazumijevamo i upotrebu određenih glazbenih idioma, dijelom ima i toga, mada je glazba za kazalište i film, kao primijenjena glazba, dio scenskog djela i strukturalno je drugačija od moje autorske kako u produktu tako i u procesu rada", kaže Tamara.
Metafizička sličnost
Iako je najpoznatija kao pjevačica, Tamara Obrovac je sjajna skladateljica koja piše glazbu za svoj etno jazz kvintet Transhistria Ensemble, ali i za kazalište, balet i film. Svakom od tih autorskih projekata pristupa studiozno, kao da prvi put radi taj posao, i zato je svaki od njih, pa tako i ovaj, jedinstven i poseban. "U svojoj autorskoj glazbi uvijek sam nastojala biti beskompromisna, prije svega u osluškivanju svoje unutrašnje istine koja rezultira emotivnim značajem glazbe, što mi je najvažnije, kao osnovni segment na kojem počiva snaga glazbe. Kao skladateljica koja radi na ovakvim projektima volim biti dio tima koji zajednički oblikuje neku novu zamišljenu stvarnost, a stvaranje scenske i filmske glazbe već niz godina čini dio mojega profesionalnog života. No dosad sam imala priliku samo nekoliko puta skladati za balet, pa me rad na "Apoksiomenu" posebno zaintrigirao", kaže Tamara.
Važan element ovog projekta je vrijeme i zato je izazov bio skladati glazbu koja će biti odraz vremena u kojem je Apoksiomen nastao, uključujući protok vremena od dvije tisuće godina, uzimajući u obzir i njegovo putovanje, tragičan nestanak, "život" u morskim dubinama, kao i novi "život" koji živi danas, s nama. Kako je bila u "dosluhu" s njim, kako ju je nadahnjivao, što joj je "prišapnuo", je li prigodom pisanja glazbe imala na umu u kojem je dobu živio, u kojem je dobu nastala skulptura, je li joj pričao o putovanju Jadranom/Mediteranom?
"Apoksiomen je nijemi svjedok koji prati nemire mora i ovih naših, uvijek burnih prostora, a tema predstave je artikulirana kroz izbor tekstova. Naime prvi važan korak za rad na glazbi bio je odabir dijelova teksta na starogrčkom iz Euripidovih "Trojanki", koje je na pravi način za sadržaj predstave, kao i za strukturiranje melodija, odabrala dramaturginja Lada Kaštelan. Odabrani su mi tekstovi na prvo čitanje/slušanje zvučali tvrdo i oporo, ali već pri prvim notama i harmonijama pokazalo se da je za mene, nekim čudom, taj tekstualni dio u biti vrlo podatan za uglazbljivanje", kaže Tamara.
Najvažniju suradnju u pripremi projekta ostvarila je s redateljem predstave Claudiom Bernardom, višestruko nagrađivanim brazilsko-belgijskim plesačem i koreografom. On je, poput nje, svestrani umjetnik koji se nadahnjuje književnošću, kazalištem, filmskom glazbom i vizualnim umjetnostima, a u središtu njegova interesa je čovjek, koji je za njega središte svemira, kojeg proučava iz humanističke i antropološke vizure, a ples/pokret koristi kako bi dokučio tajnu povezanosti tijela i duha.
"Važan korak je uvažavanje tijeka i dramaturgije predstave koju je autorski zamislio i uobličio Claudio Bernardo. Prema njegovoj želji i konceptu predstave sami plesači izvode dio vokalnih skladbi, a njegova želja bila je i da se glazba strukturira uz minimalan instrumentarij. Budući da ples i glazba imaju metafizičku sličnost zbog apstraktnog jezika kojim se koriste, a glas je instrument koji koristi vlastito tijelo, srodnost je za mene osobno prisutna i u tom smislu. Osim toga oba područja zahtijevaju veliku dozu discipline i rada, što je potrebno da bi se došlo do visoke razine izričaja i lakoće upotrebe pripadajućeg jezika izražavanja. Utoliko mi je radna etika i posvećenost poslu mladog plesnog ansambla HNK-a bila izrazito bliska", svjedoči Tamara.
Iskonska emocija
Osim pokretom, dakle, članovi ansambla će priču o Apoksiomenu publici prenijeti i glasom, također na glazbu Tamare Obrovac u kombinaciji s elektroničkom glazbom poznatog belgijskog producenta Yvesa de Meya. Zanimljiva je to zamisao, no nameće pitanje hoće li se plesači - njihova baletna kompetencija nije upitna - uspjeti predstaviti i kao uvjerljivi pjevači?
"Najzahtjevniji dio rada na predstavi bio je uglazbiti pet vokalnih tema koje će dočarati odlazak iz ratom porušene Troje, gubitak voljenih, nadu i molitvu te na kraju prepuštanje sudbini izgnanih iz rodnoga grada i sa svojih ognjišta.
Slijedilo je uvježbavanje plesača za vokalnu izvedbu, što je proces koji je uz njihovu muzikalnost i disciplinu te uz stručnu pomoć vokalne pedagoginje HNK-a Sofije Ameli Gojić na kraju rezultirao izvedbom koja je na pravi način ušla u tkivo predstave. Osim toga izazov se u radu za kazalište gotovo uvijek, a pogotovo kada glazbu ne izvode profesionalci, sastoji u tome kako što jednostavnijim sredstvima napraviti glazbu dovoljno jednostavnom u smislu manje zahtijevnosti izvedbe, koja istodobno ne gubi na emotivnoj, unutarnjoj snazi potrebnoj za prenošenje zadanih elementa predstave.
Stoga sam kao osnovne glazbene elemente odabrala udaraljke i glas, primarne instrumente koji u sebi nose primordijalnu snagu i iskonsku emociju te na njima sagradila pet fragmenata predstave. Osim pet vokalnih tema skladala sam i dvije instrumentalne: "Nostalgičnu temu" i "Ritam nemira", koje izvode dva sjajna glazbenika: violinist Bruno Urlić i bubnjar Krunoslav Levačić", zaključuje Tamara Obrovac. (Davor HRVOJ)