U Cepicu je nedavno poceo s proizvodnjom brzih brodica. Vec iduce godine planira ih u istarskom pogonu izgraditi više od sto. Dio pogona ima u Švedskoj, a proizvodnju je donedavno imao i u Poljskoj. Branko Cvetkovic je Švedanin, porijeklom iz Hrvatske, koji je odlucio doci u Istru i otvoriti pogon u kojem ce zaposliti više od 20 ljudi.
Opcina Kršan je njegovoj tvrtki Kompas brodice d.o.o. iznajmila staru zgradu, koju ce uskoro poceti sredivati. Zasad je osposobio jednu veliku prostoriju da bi poceo s proizvodnjom manjih brodica. Za vece ce trebati izgraditi novu halu. U Cepicu planira izradivati i dijelove za brodice.
Svoje proizvode izvozi. Kaže da se ne bavi direktnom prodajom, vec je orijentiran samo na proizvodnju, dok je prodaju povjerio agentima. Po brodice ce dolaziti kamioni iz Poljske te ih prebacivati u Švedsku, odakle odlaze krajnjim kupcima. S Cvetkovicem smo razgovarali o tome zašto je odlucio proizvodnju preseliti u Istru te kakva je poduzetnicka klima u Hrvatskoj.
U ISTRI JEFTINIJA RADNA SNAGA
Imate tvrtku u Švedskoj, a dio proizvodnje ste imali u Poljskoj. Zašto ste zatvorili pogone u Poljskoj i otvorili u Istri?
- Radna snaga je tamo postala preskupa, a kao što je poznato, proizvodnja zahtijeva jeftiniju radnu snagu ili, pak, novu tehnologiju. U Švedskoj imamo novu tehnologiju pa nam nije potrebno puno radnika, a u Poljskoj je bilo jeftinije imati vecu radnu snagu. Kad su se cijene u Poljskoj toliko podigle, tražili smo gdje bismo preselili pogone. Prvo smo gledali mogucnosti u Bjelorusiji i Estoniji, da bismo se na koncu odlucili za Hrvatsku. Zatim sam dvije godine obilazio Hrvatsku, od Dalmacije do Istre, ne bih li vidio koje su mogucnosti. I vidio sam da ih ima puno. Ali ima i puno papirologije.
U Poljskoj je papirologija bila jednostavnija. Tamo otideš kod javnog bilježnika i on ti sve objasni, da ti papire i to je to. Ne trebaš, kao ovdje, obilaziti puno kancelarija. No, u Hrvatsku me privuklo to što mi se cinilo da bi scenarij mogao biti slican onom u Poljskoj, gdje je mala brodogradnja postala zapravo velika u smislu proizvodnje, velikog zapošljavanja i puno izgradenih pogona. Tu mogucnost sam vidio i u Hrvatskoj. No, zaboravio sam da je ovdje biznis "kupi-prodaj". Svi se bave trgovinom, a malo njih proizvodnjom.
Kažete da je u Poljskoj radna snaga postala skupa. Hocete reci da je u Hrvatskoj još uvijek jeftina, ili barem jeftinija nego u Poljskoj, pa se i isplati ulagati u proizvodnju?
- Da, sto posto se isplati ulagati. Razlika je što su u Poljskoj ljudi bez problema dolazili u sedam sati na posao, bili su placeni po satu, što su sami tražili.
Niste imali stalno zaposlenih?
- Ne, oni su bili stalno zaposleni, ali pola njih nije htjelo raditi 40 sati tjedno, nego više, pa su stoga i htjeli biti placeni po satu. Najcešce su radili po 48 sati tjedno.
Koliko je radna snaga jeftinija u Hrvatskoj u odnosu na Poljsku?
- Oko 20 posto.
Zasad imate šest zaposlenih. Mislite li ove godine još zapošljavati?
- Do kraja godine bi ih trebalo biti 20-ak.
VANI SU JAKI SINDIKATI
Ovdje vecina ljudi smatra, a pokazala su i neka loša iskustva, da inozemne tvrtke koje odluce kod nas ulagati u proizvodnju najcešce donose prljavu industriju koju ne mogu imati u svojim maticnim zemljama. Koliko je, prema Vašem mišljenju i iskustvu, zaštita okoliša važna kod nas, a koliko u Švedskoj, odnosno gdje su strože kontrole?
- Ovdje je to strože na papiru nego u realnosti, dok je u Švedskoj obratno. Na primjer, u Švedskoj su sindikati vrlo jaki. Ako tamo imate deset zaposlenih, jedan ce sigurno biti sindikalist i on je taj koji najcešce pazi da se u pogonu poštuju svi standardi. Tamo se i za sve što se dogodi na poslu zove policija. I za najmanji incident. Ovdje se, koliko sam shvatio, puno toga prikriva.
No, kod nas je, recimo, otvoren Rockwool za koji domaci ljudi upozoravaju da zagaduje, dok ista tvrtka drugdje ocito posluje po višim standardima. Radi li Vaš pogon u Švedskoj na isti nacin kao i ovaj u Istri? Jesu li isti standardi ili ste ovdje opušteniji?
- Ne, nismo opušteniji, upravo suprotno. Na poštivanje hrvatskih zakona još smo nadogradili iskustva iz Švedske. Na primjer, kod nas nitko ne smije u pogonu raditi bez zaštitne maske jer inace odmah dobiva otkaz. Nikoga ne želim vidjeti ni bez rukavica. Dakle, posebna pažnja je na radnicima. Kad nekoga zaposlite za stalno, vi zapravo ulažete u njega i želite da vam on ostane. Jedino tako možete dobiti kvalitetu rada.
Kakva je strucnost radne snage u Hrvatskoj, jeste li imali problema kod zapošljavanja radnika u istarskom pogonu?
- Bilo je svega. Jedan 45-godišnjak je došao na razgovor za posao rekavši da je to morao uciniti zbog Zavoda za zapošljavanje, ali da ne želi raditi. Barem je bio iskren.
Ne mislite valjda da ljudi ne žele raditi?
- Ne, nego je bilo ljudi koji su rekli da ne žele raditi ovdje jer ih ne želimo placati na crno. Ne samo da ne želimo, nego ni ne možemo. Mi vodimo evidenciju brodova po brojevima. Dakle, na godinu izgradimo više od sto brodica i svaka ima svoj broj, registraciju. Ne mogu stoga sada izgraditi, recimo, brodicu i evidentirati je pod broj jedan, a nakon nje izgraditi drugu pod brojem sedam. To tako ne ide. S druge strane, ako radimo sve na crno, kako ce se graditi škole, bolnice, kako ce se isplacivati mirovine?
ŠVE?ANI I FINCI BI PROIZVODILI U ISTRI
Kakva je poduzetnicka klima u Hrvatskoj. S kakvim ste se problemima susretali prije no što ste pokrenuli proizvodnju?
- Kad dolazite izvana, imate samo jednu mogucnost, a to je uzeti rent-a-car s hrvatskim tablicama i ici okolo u potragu za terenom ili objektom gdje biste mogli poceti s proizvodnjom. Ako idete okolo sa stranim tablicama, cijena istog terena raste i više nego duplo. To je nevjerojatno.
U jednu sam opcinu prvo došao s prijateljevim autom, koji je imao hrvatske tablice, i tada su mi ponudili zemljište za 54 kune po kvadratu, da bi mi kasnije, kad sam došao sa svojim autom, rekli da je došlo do greške te da zemljište košta 250 eura po kvadratu. Vi se smijete, ali meni nije bilo smiješno jer sam vec bio spreman uložiti novac. Zato smo odlucili potražiti opcinu u kojoj cemo moci normalno funkcionirati.
Osim toga, je li bilo i drugih problema?
- S kim god razgovaraš kaže ti da se paziš inspekcije. Zato sam otišao u Rijeku pitati inspekcijske službe što sve moram uciniti da poštujem propise. Neki su mi odgovorili, dok su mi drugi rekli da to nije njihov posao, da oni samo kažnjavaju, a da pojašnjenje propisa potražim kod slicnih proizvodaca. Svakako bih preporucio stranim investitorima i da pronadu dobrog odvjetnika i knjigovodu koji ce im pomoci u papirologiji.
Može li se iz toga zakljuciti da je poduzetnicka klima kod nas loša?
- Naprotiv, odlicna je. Pogotovo za izvoz. Zato me cudi što se ništa ne dogada.
Istarska županija trenutno donosi svoj model za izlazak iz krize. No, vladajuci kažu da nema zainteresiranih ulagaca u proizvodnju. Vi ste ipak bili zainteresirani. Poznajete li još nekoga tko bi ovdje ulagao?
- Da, bili su neki moji prijatelji iz Švedske. Zainteresirani su za preseljenje proizvodnje u Istru. I jedna finska kompanija koja radi za autoindustriju razmatra mogucnost dolaska u Potpican. I oni bi zaposlili 30-ak ljudi.
SUŽIVOT TURIZMA I PROIZVODNJE
Što se Vama cini, je li moguce spojiti turizam i proizvodnju?
- Turizam je zadovoljstvo, opuštanje na kojem se može zaraditi novac. Ali mislim da je tu velika konkurencija. Pogledajte što se dogodilo Španjolskoj, koja je preizgradena, zatim Grckoj. Zemlje koje izvoze svoje proizvode su ipak stabilnije i bogatije. Poljska je svojedobno bila 20 godina iza bivše Jugoslavije, a danas je, zahvaljujuci izvozu, ispred Hrvatske.
No, ne vidim zašto turizam i proizvodnja ne bi bili u suživotu. Cak naprotiv, meni je turizam koristan jer ce neki turist možda vidjeti moje brodice, što nikada ne bi bilo moguce da nije doputovao u Istru na odmor. Ali izvoz je taj koji diže ekonomiju. Istina je da u proizvodnji uvijek spavaš na cavlima. To je stalno investiranje. Ne možeš za ono što zaradiš racunati da je tvoje, nego to moraš ponovno ulagati.
Koliko Vas ovdje u poslovanju opterecuju porezi i prirezi?
- Ništa više nego drugdje. Jedina zamjerka su trošarine na plovila, cega nema nigdje na svijetu osim u Hrvatskoj. Kad bi svi kod vas placali poreze, onda vjerojatno ne bi bilo potrebe ni ovdje uvoditi trošarine. Jedan Švedanin plati godišnji porez koji mnogi Hrvati nece platiti cijeli svoj život. I ponosan je zbog toga.
OGROMNI POTENCIJAL U MALOJ BRODOGRADNJI
Vjerujem da ste upoznati s malom brodogradnjom u Hrvatskoj, koja se posljednjih godina pocela buditi. Kako je ocjenjujete?
- Svi ucimo, pa tako i oni. Ucenje nikada ne smije prestati.
Pozitivno je što ima malih brodograditelja u Hrvatskoj, ali iskreno sam
mislio da ih je više i da više prodaju.
Mislite li da ta industrijska grana ima potencijala i kod nas kao u Poljskoj?
- Ima ogromnog potencijala. Pogotovo izvoznog. Ne znam zašto se to ovdje više ne iskorištava.
Mi se volimo hvaliti tradicijom u brodogradnji. No, kolika je
osposobljenost ovdašnje radne snage prema Vašem dosadašnjem iskustvu?
- Ovdje sigurno ima sposobnih radnika u brodogradnji. Prvi sam se put
susreo s time da na plastificiranju više rade žene, dok su u drugim
mojim pogonima iskljucivo radili muškarci.
Primijetio sam u pogonu jednu djevojku koja radi na brodici. Rekli ste da je ona trenutno šefica.
- Nije trenutno, ona je šefica.