Minskih polja nema samo na kopnu, vec i u moru. Potvrduje to i cinjenica da su u cetiri godine postojanja Samostalnog odreda za podvodna djelovanja Pula, koji je bio sastavni dio Pomorskog zapovjedništva za sjeverni Jadran, iz mora s istocne i zapadne obale Istre izvadene tisuce granata bivše JNA i uništeno nekoliko desetaka avionskih bombi i mina zaostalih iz Drugog svjetskog rata.
Jedan od 20-ak pripadnika tog odreda, Puljanin Miodrag Buzurovic, za naš list svjedoci o "poljima" granata koje su pocetkom 90-ih vadili na širem pulskom akvatoriju.
- Nismo znali u što se upuštamo. Bili smo odreda sportski ronioci koji nisu puno znali o oružju. Poslali su nas da vadimo teško naoružanje i mi smo to cinili. Nitko od nas nije znao jesu li bacene granate medusobno povezane i hoce li eksplodirati kad ih pomaknemo. Iz mora smo u cetiri godine izvukli granata u vrijednosti više od 25 milijuna eura, procjenjuje Buzurovic.
Naime, te su se granate, koje je bivša JNA bacila u more prije nego što su njeni vojnici napustili kasarne u Istri, nakon vadenja iz podmorja dopremale u radionicu i osposobljavale za daljnja djelovanja. Barut se sušio, upaljaci mijenjali, a mesingane cahure samo su se trebale ocijediti.
Da kupanje u Puli pocetkom 90-ih nije bilo nimalo sigurno, pokazuje poduži videozapis koji nam je Buzurovic ustupio. Dvosatni snimak prikazuje podmorje poluotoka Muzil, gdje je na stotine granata prekrivalo morsko dno. Njih su ocito vojnici JNA bacali s visokih stijena, jer su se nalazile u neposrednoj blizini obale. Neke je, pak, morska struja odnosila i dalje.
Pulski su ronioci granate pronalazili i na šest milja od otocja Brijuni. Njihovo izvlacenje je trajalo danima. Buzurovic kaže da su u godinu dana boravili i do 300 dana na moru. Ronilo se stalno.
Buzurovic upozorava da oko rta Marlera i dalje u moru vjerojatno ima zaostalih eksplozivnih naprava iz Drugog svjetskog rata. Kaže nam da ih u tom podrucju ribari sa svojih brodova iskrcavaju u more. Naime, Kvarner je, prema njegovim rijecima, i dalje pun zaostalih bombi, a ribari ih znaju dignuti u svoje mreže. Da ne bi imali komplikacije s policijom, najcešce se riješe tih bombi tako što ih ispuštaju na njima dobro znanu poziciju, gdje nitko ne ribari, niti se obavljaju bilo kakve podvodne aktivnosti.
- Plivajuci smo pretraživali svaki pedalj obale, a na otvorenom moru podrucja za koja smo sumnjali da su kontaminirana. Od države nismo dobili ništa, a vadili smo granate koje su vrijedile po tisucu maraka svaka. I ne samo to, država nas je na kraju i zaboravila, izbrisala. Mi smo kao jedinica izbrisani iz evidencije. Ne postojimo. Kad umremo, necemo dobiti ni plotun, ogorceno nam prica Buzurovic. (B. ŽIŽOVIC)
CIJELI TEKST MOŽETE PROCITATI U TISKANOM IZDANJU.