Prvu elektroničku poruku poslao je 1971. Amerikanac Ray Tomlinson koji je, prema vlastitim riječima, u međuvremenu zaboravio što je točno slao u svom prvom e-mailu. Zanimljivo je da je trebalo čak 10 godina da elektronička pošta, kojoj se polako bliži pola stoljeća, postane e-mail. Šetnja internetom dovodi nas i do podataka da se on u Hrvatskoj u široj primjeni pojavljuje početkom 1990-ih. Godine 1991.
Ministarstvo znanosti i tehnologije je, na inicijativu Predraga Palea, pokrenulo projekt CARNet (Croatian Research Network - Hrvatska akademska i istraživačka mreža). CARNet je bio prvi pružatelj internet usluga u Hrvatskoj bez naknade, ne samo akademskoj zajednici, nego svim građanima. U studenome 1992. je uspostavljena prva međunarodna komunikacijska veza koja je CARNetov čvor u Zagrebu povezala s Austrijom. Time je Hrvatska postala dio svjetske računalne mreže.
Prve ustanove koju su spojene stalnim vezama na internet u Hrvatskoj su bile Sveučilišni računalni centar (SRCE), Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, Institut "Ruđer Bošković", Prirodoslovno matematički fakultet i Ministarstvo znanosti i tehnologije. Ali tu zapravo počinje ova naša istarska priča iz povijesti interneta u kojoj Naučna biblioteka (NB) u Puli ima važnu ulogu i mijenja dosadašnji povijest i spoznaju, pa će je trebati "umrežiti" kao novi izvor podataka i činjenica.
Naime, po onome što je arhivirano u današnjoj Sveučilišnoj knjižnici u Puli, ali što se može naći i u tragovima u dnevnom tisku, prva elektronička poruka iz Istre i Hrvatske poslana je baš iz Pule i iz ove ustanove i to na relaciji Pula - Kalifornija, a i prvi e-mail između Pule i Maribora!
Kronologija događaja i zapisa otkriva vrlo zanimljive stvari iz povijesti interneta na ovim prostorima, koji su ujedno i informatička povijest Hrvatske uopće, a za što su dobrim dijelom zaslužni ondašnji ravnatelj Naučne biblioteke u Puli Boro Stipanović, danas umirovljenik u New Yorku, zaposlenici Sonja Bulešić, profesorica informatike u Ekonomskoj školi, Tea Grujić, knjižničarka, Bruno Dobrić i mnogi drugi.
Da apsurd bude veći, ono što su oni postavili i umrežili još krajem 1989. na relaciji Pula - Maribor kroz IZUM ili COBISS sustav, iz kojeg je Hrvatska nakon osamostaljenja morala izaći odlukom viših vlasti koje su odlučili graditi vlastiti sustav, danas još uvijek savršeno funkcionira u mreži gotovo svih akademskih, naučnih i knjižničarskih institucija na prostoru bivše države, od Slovenije, Srbije, Makedonije, BiH-a, čak i Kosova, ali i u Bugarskoj te u mnogim institucijama u Europi.
- U Hrvatskoj imamo CROLIST, koji je razvijala Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu sve do 2005. kada je iz njega izašla, ostavljajući nas 200-tinjak u njemu, potom su kupili sistem Voxager, kojeg je u međuvremenu zamijenio Alpeh, a tu s još i sustavi kao Koh, Metel, pa Zaki…, napominje voditeljica Sveučilišne knjižnice Tijana Barbić-Domazet. (Mate ĆURIĆ; snimio Dejan ŠTIFANIĆ)
CIJELI TEKST ČITAJTE U PRILOGU ISTRA PLUS TISKANOG IZDANJA