Pazinci koji nemaju osobni automobil danas prakticki ne mogu doci do niza istarskih gradova: Labina, Buja, Umaga, Novigrada, pa cak i nekih mjesta u središnjoj Istri (Motovun, Karojba…) koja nisu smještena na nekom od frekventnijih prometnih pravaca. I Pazin, prometno cvorište Istre, u zadnjem je desetljecu sve slabije povezan javnim prijevozom s drugim mjestima.
Prepuštanje sektora javnog prijevoza slobodnom tržištu, individualizacija prijevoza, kao i propadanje pazinske industrije razlozi su ovog smanjenja povezanosti, kojim je Pazin potpuno iskljucen od citave Bujštine i Labinštine, ali i mnogih sela Pazinštine. Ipak, zahvaljujuci geoprometnom položaju Pazin je s najvecim gradovima u regiji, Pulom i Rijekom, što autobusnim, a što željeznickim linijama, kvalitetno povezan. Do Rovinja vozi dnevno pet autobusa, do Poreca ih krece cetiri, dok do Buzeta ide tek jedan autobus i tri vlaka, no buzetska željeznicka postaja nalazi se izvan samoga grada.
Ukidanje javnog prijevoza na manje frekventnim linijama žalosna je cinjenica, jer poznato je da je on ekonomski daleko najisplativiji, ekološki prihvatljiv, a i smanjuje broj prometnih nesreca. No, cesto se dogada da autobusi prometuju gotovo prazni, cemu prvenstveno kumuju visoke cijene voznih karata. Prijevoznici bi se vjerojatno pravdali da su baš zbog slabe popunjenosti prisiljeni imati visoke cijene.
Ostaje cinjenica da zbog slabe povezanosti javnim prijevozom gradani bez automobila ostaju odsjeceni od okruženja, da radnici ne mogu obavljati poslove u drugom gradu, da mladi pogibaju u automobilima na povratku sa zabava u susjednom mjestu jer nemaju javni prijevoz…
Optimalna povezanost (istarskih) gradova i mjesta dogoditi se može samo kroz regionalnu inicijativu ili pak, što je mnogo vjerojatnije, daljnjim povecanjem cijena goriva.