Ministar zdravlja Rajko Ostojic svoj je mandat, umjesto da što prije provede najavljene mjere, poceo saznanjem da mu sustav raspolaže s daleko manje novca od onoga što je ocekivao. Zasad ne zna hoce li biti proracunskih injekcija za pokrice dugova koje je zatekao, no nece ih se, kaže, riješiti preko noci.
- Ne zvuci baš dobro kad ministar vec u startu odustane od jednog od kljucnih obecanja, onog o ukidanju zdravstvenog doprinosa za umirovljenike od tri posto.
- Kad postavljate dijagnozu, cinite to na osnovu anamneze, klinickog pregleda i laboratorijskih nalaza, dakle na temelju cinjenica i argumenata. Tako sam i ja dao obecanje - koje i dalje mislim ispuniti - na osnovu, nažalost, netocnih izjava mog prethodnika da imamo najstabilniji financijski sustav u Europi. Ako je to tako, ako tece med i mlijeko, logican je zakljucak da napravimo civilizacijski pomak i umirovljenicima koji su cijeli život izdvajali za zdravstvo ukinemo taj porez. U svakom slucaju, inzistirat cu da ga barem smanjimo za 50 posto, i to tijekom ove godine. Dakle, nisam odustao, vec sam rekao da cemo smanjiti doprinos, a do kraja mandata, rastom BDP-a, i ukinuti. Smanjenjem s tri na 1,5 posto država bi izgubila nekih 20 milijuna kuna, što u odnosu na proracun od 22 milijarde nije puno, a pošteno je.
- Hocete li dug HZZO-a uskoro svesti u zakonske rokove placanja? Kad ce se sanirati dug bolnica?
- Dug bolnica je 3,6 milijardi kuna, a one imaju i dodatne 1,4 milijarde duga prema komitentnim bankama, za što pretpostavljam da imaju novac. Za pokrice tog duga traju pregovori s ministrom financija. Upravo zbog toga smo se složili da HZZO ne može izaci iz riznice. Naravno, HZZO treba pro futuro izaci iz nje, kad se bude uredno i na vrijeme financirao. Medutim, za to nam nedostaje gotovo pet milijardi kuna. Kad se to dogodi, onda ce skupština osiguranika na celu HZZO-a vrlo jasno reci s koliko novca posluju i oni ce odredivati budžete. To ce biti olakšanje svim buducim politicarima da, napokon, imaju osiguravajucu tvrtku koja nije dio riznice.
- Jeste li utvrdili gdje ce se u zdravstvu štedjeti, hoce li se mijenjati bolnicki limiti?
- Limite necemo mijenjati, a što se tice štednje, državni proracun ce se raditi za sva ministarstva na istim osnovama. Ubrzo cemo obznaniti na koju cemo se taktiku odluciti, smanjenje rashoda ili povecanje prihoda, ili pak kombinaciju. Mi cemo se naravno prilagoditi toj taktici. Medutim, ne smijemo si dozvoliti da zdravstvo u štednji strada.
- Rok u kojem su se bolnice trebale ocitovati o razlozima dugih lista cekanja je istekao. Što ste dobili?
- Vecina bolnica poslala je izvješca, od nekih to još ocekujemo, a iskristalizirala su se tri tipa problema. Najcešci je razlog dugih lista cekanja nedostatak materijala, dakle proteza, umjetnih kukova, leca..., a slijedi nedostatak aparature, osobito u kardiologiji. I trece, nekim županijskim bolnicama manjkaju ljudski resursi, lijecnici odredenih specijalnosti.
- Hocete li spajati bolnice ili možda razdvojiti neke spojene u zadnje cetiri godine?
- Moj je prethodnik svoj mandat poceo razdvajanjem šibenske i kninske bolnice, jedinih dviju koje su u zadnjih dvadeset godina bile fuzionirane. A onda je sredinom mandata zagrebacke bolnice spojio, bez prethodne analize, ne poštujuci ni teritorijalni princip niti princip srodnih djelatnosti. Takvo nasilno spajanje rezultiralo je tužbom Ustavnom sudu i ocekujem pravorijek. Ali, definitivno cemo iz sastava KBC-a Sestara milosrdnica izdvojiti Kliniku za djecje bolesti u Klaicevoj. Plan je da pregovorom s Gradom Zagrebom, koji je osnivac i vlasnik još tri manje djecje bolnice, oformimo institut velike djecje bolnice.
- Hrvatsku godinama muci manjak lijecnika, a ulaskom u EU taj bi problem mogao kulminirati. Jeste li se pripremili za "poljski scenarij"? Kako gledate na prijedloge da se place lijecnika u osnovici izjednace sa sudackim placama?
- Place lijecnika, ako ih usporedimo s placama u EU-u, jesu niske, ali u usporedbi s drugim profesijama u Hrvatskoj, osim sa sudstvom, relativno su dobre. Nažalost, place profesionalaca u zdravstvu ne mogu se povecati, barem u prve dvije godine mandata, ali cemo im zato pružiti zadovoljstvo da rade. Lijecnike obiteljske medicine stimulirat cemo da više obavljaju tzv. male zahvate te dobiju vecu placu, a lijecnike u bolnici da napokon iskoriste svoje znanje i vještine.
- Kako cete onda riješiti problem manjka lijecnika, hocete li ih uvoziti?
- Od pet grupa zdravstvenih profesija, u njih cetiri vec sada imamo manjak u odnosu na EU - to su medicinske sestre i tehnicari, primalje, lijecnici i farmaceuti, dok smo samo sa stomatolozima na jednakom nivou. Ocekuje se da ce 2013. godine u prvoj godini ulaska u EU iz Hrvatske otici oko 500 lijecnika i 1.500 sestara, ali ce se njih pedeset posto i vratiti za godinu-dvije. Radim s kolegom Jovanovicem na tome da se podignu upisne kvote na svim zdravstvenim fakultetima. Uredena država pozorno gleda što joj nedostaje, kakvo je stanje na tržištu rada, i kad vidi da ima manjak nekog kadra, povecava upisne kvote.
- Hocete li lijecnike osigurati od pogreške?
- Hocemo. Mislim da svi moraju shvatiti da postoje lijecnicke pogreške, ali i one druge, pogreške sustava. Lijecnike treba osigurati, ali svi moraju snositi u tome svoj dio tereta, od resorne komore do samih lijecnika.
- Hoce li police dopunskog osiguranja biti skuplje ili jeftinije od današnjih 130 kuna?
- Ona od 130 kuna bit ce jednaka ili skuplja, jer je to polica za bogate. Ako budemo štedjeli unutar sustava i smanjivali zdravstveni doprinos za umirovljenike, razmišljamo o tome da uvedemo višu cijenu polica za nas s višim placama.
- Kad cete revidirati ugovore s privatnim poliklinikama i što cete zadržati
- Još ne znam ni koje su to poliklinike, nisam se time još bavio. U hijerarhiji prioriteta ispred toga je bila reorganizacija Hitne medicinske pomoci, novi Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji i analiza lista cekanja. Po neslužbenim podacima, 600 do 700 milijuna kuna odlazi u privatne klinike. Privatno-javno partnerstvo je vrlo poželjno, ali samo kad javni sektor ne može pružiti neku uslugu. Medutim, u ovom casu javni zdravstveni sektor nije dobro iskorišten. S druge strane, svi privatnici su dobrodošli. Oni mogu nuditi što hoce, gdje hoce i kako hoce, ali ne iskljucivo i samo na teret javnog osiguranja. Ma gledajte, neke privatne klinike više od 50 posto prihoda imaju iz HZZO-a. Toga u uredenim državama nema. To nije pošteno. Privatnici da, ali s cistim racunima. (Razgovarala Ljerka BRATONJA MARTINOVIC/Novi list)
CIJELI INTERVJU U TISKANOM IZDANJU OD PETKA