Labinsku multimedijalnu umjetnicu Ivonu Verbanac javnost je imala prilike upoznati uglavnom putem raznih performansa. Početkom milenija bavila se instalacijama i kroz njih propitkivala prostor. S vremenom je u svoj rad umetala i dizajn interijera, aktivno sudjelovala u kreativnom redefiniranju prostora i na taj način spajala pokret, scenografiju, slikarske i kiparske medije, a sve u komunikaciji i interakciji s ostalim protagonistima performansa.
Jedan od posljednjih "pothvata" takve vrste bio je prošlogodišnji vinski performans (u sklopu manifestacije Tu smo 3 u Puli) u kojem je gazila grožđe i simbolično veličala dionizijske čari.
Iako se široj javnosti dosad predstavljala kao polivalentna umjetnica s performerskim prioritetima, zadnja izložba akvarela, nazvana "Deep Blue", koja je postavljena u pulskoj galeriji Cvajner, čini se kao povratak klasičnom mediju.
Ivona Verbanac je rođena 1977. godine u Puli, gdje je i završila Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna. Neko je vrijeme studirala na Filozofskom fakultetu u Rijeci, odsjek likovne kulture, a 2003. godine je diplomirala na Nuove Accademie di Belle Arti u Milanu (Italija), smjer grafički dizajn.
Od 2004. godine bavi se multimedijalnim instalacijama, performansom i grafičkim dizajnom. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre, ULUPUH-a, HZSU-a, a aktualna pulska izložba bila nam je povod za razgovor.
- Vaši počeci vezani su uz performans. Odakle potreba i kako to da se sada izražavate u klasičnom mediju poput slikarstva?
- Ja nisam osoba koja će se vezati za samo jedan izričaj. Ti su akvareli stvarani i ranije, ali nisu bili izlagani. Jedan od ovih radova bio je predstavljen izložbom "Plavo" u grožnjanskoj galeriji Fonticus, a naknadno je realizirana izložba u bujskoj galeriji Orsola. Tako je nastao cijeli ciklus.
- Dakle, intencija je došla sa strane?
- Ja sam te akvarele radila, ali ih nikada nisam izlagala. Možda će se uskoro dogoditi i kiparska izložba, ne znam. Nisam osoba koja će ostati vezana uz jedan jedini izričaj. Kao što su mnogi slikari otišli u sferu performansa, tako sam se ja vratila svojim korijenima. U srednjoj školi je na mene snažan dojam ostavio profesor Fulvio Juričić na grafičkom odjelu, a na riječkoj pedagoškoj akademiji sam studirala grafiku, da bih prešla u Milano na studij dizajna. Smatram da se grafika osjeća kroz moj potez. (V. ŠILIPETAR)
CIJELI RAZGOVOR PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU OD UTORKA