Nezapamćeni interes posjetitelja vladao je prošli tjedan prilikom otvorenja izložbe slika Ivice Ovničevića, inače djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova, u Domu hrvatskih branitelja u Puli, a u povodu Dana policije. Čak 650 posjetitelja na otvorenju izložbe velika je stvar. Ovničević je dobitnik brojnih nagrada i zahvala Ministarstva unutarnjih poslova za doprinos izradi fotorobota pomoću kojih su otkriveni počinitelji kaznenih djela.
- Počeo sam crtkarati još kao dijete, a umjetničku sam crtu naslijedio od majke, koja je stalno nešto crtala meni i djeci iz susjedstva kada smo bili mali. Već u osnovnoj školi pokazivao sam veliki talent za crtanje te bih nerijetko crtao i ostaloj djeci u razredu pa su već i nastavnici znali prepoznati moj umjetnički rukopis. U osmom razredu imao sam učitelja likovnog koji je došao iz Sarajeva, gdje je završio školu primijenjene umjetnosti i koji je otkrio moj talent.
- Dakle, susret s učiteljem likovnog odredio je Vaš životni put?
- Da, točno. Iako sam oduvijek volio crtati, tko zna kakav bi bio moj životni put da me taj učitelj nije nagovorio da krenem put Sarajeva i upišem istu školu primijenjene umjetnosti koju je on pohađao. On je došao i kod mene doma, razgovarao je s mojim roditeljima da ih nagovori da me ipak puste da odem u tu školu. Roditelji su naravno na početku bili uplašeni kako ću se snaći, no učitelj im je objasnio da imam veliki dar i da bi bilo šteta ne iskoristiti ga.
- U toj ste školi usavršili svoje umijeće.
- Uspio sam dobiti stipendiju, jer moja obitelj nije imala sredstava, te sam pohađao tekstilni smjer. Tamo sam bio jedini dječak među silnim djevojčicama, a budući da sam se oduvijek želio baviti likovnošću, prebacio sam se u smjer slikarsko-likovnog tehničara za dekor, zidno i scensko slikarstvo. Bez problema sam završio školovanje i bilo mi je drago što sam opravdao stipendiju. No, budući da je stipendija bila mala, izrađivao sam i portrete te otkrio da mi to vrlo dobro ide. Nakon toga životni me put doveo do Pule. Došao sam tu jedno ljeto na poziv prijatelja iz djetinjstva koji je već neko vrijeme tu boravio, zaljubio se u ovaj grad i proveo nezaboravno ljeto. Potom sam ovdje završio i Pedagošku akademiju i zaposlio se u MUP-u.
- Poznati ste prije svega po izradi fotorobota?
- Uz ostale poslove u MUP-u, izrađivao sam, te i dalje izrađujem fotorobote. To nije lagan posao, ali veliko je zadovoljstvo kada zahvaljujući mom crtežu uhite počinitelja nekog kaznenog djela. No, uz posao u policiji i dalje sam se nastavljao baviti likovnošću.
- Slikanje Vam je i svojevrsna relaksacija od napornog posla?
- Svaki slobodan trenutak provodim crtajući, i to u raznim tehnikama. U tome imam veliku podršku obitelji, prijatelja i svih dragih ljudi na čemu sam im iznimno zahvalan. Nakon što dođem kući s posla malo se odmorim i onda krećem slikati. Nekada ni ne primijetim kako su došli već sitni noćni jer me jednostavno vrijeme ponese. Za izradu jedne slike, ovisno o tematici i tehnici, treba mi prosječno deset do 15 dana. Zadovoljan sam što imam mogućnosti baviti se nečime što volim i drago mi je da je načelnik Dragutin Cestar još davno prepoznao moj talent i moju strast za likovnošću. (Razgovarala Vanesa BEGIĆ)