Ništa novog na hrvatskim prvoligaškim travnjacima. Nogometaši Dinama svladali su u Puli Istru 1961 i tako upisali desetu uzastopnu prvenstvenu pobjedu, serijal koji su otvorili 8. studenog prošle godine u Zagrebu upravo protiv "zeleno-žutih". Na "Drosini" je rezultat bio identičan onom maksimirskom, 1:0 za "modre" koji su tako svoj učinak u nepuna četiri mjeseca zaokružili na 30 bodova, dok su Puljani u istom periodu prikupili točno deset puta manje. U redu, Dinamo je kvalitetnija momčad, ali pomalo nestvarno zvuči činjenica da je nakon 15 odigranih kola razlika između ova dva kluba bila devet, a sada nakon što ih je odrađeno 25 ona iznosi 36 bodova.
Donekle su za takav jaz krivi i igrači pulskog prvoligaša koji od 17. listopada i trijumfa nad Osijekom nikog nisu svladali već 12 kola, no ta razlika definitivno ne bi bila tolika da svoje prste nisu odlučili uplesti suci. Jednostavno, već je degutantno koliko "ljudi u crnom" navlače za Dinamo i sve one koji su bliski "divu iz Maksimira", odnosno kako idu kontra onih koji nisu u njihovoj milosti ili su se usudili drznuti i probati "vječnog prvaka" svrgnuti s trona.
- Želio bih naglasiti da je Dinamo kvalitetom bolja momčad od nas, ali ono što mene osobno smeta već u nekoliko kola, to je određeni osjećaj koji se pojavio i koji mi kaže da se suci nekog boje. Ne znam koga jer nisam stekao dojam da netko na njih radi pritisak, nadovezao se na ovu priču Vanja Iveša, golman Istre 1961. - Smetaju me te neke situacije kad protivnički igrač igra rukom, a sudac pusti akciju, dok kad je naš igrač između dva njihova, on dosudi faul u napadu. Ako već nije bio faul za nas, onda je bolje da se ništa ne sudi. Ako većina ljudi u Hrvatskoj vidi da je suđenje loše te ih to iritira do te mjere da zbog njega ne dolaze na stadione, onda to definitivno nije dobro za nogomet. Mislim da se nogomet prije svega igra zbog ljudi, da na stadionu bude što bolji ambijent i da se igrači bore kao što smo se mi borili na ovoj utakmici.
Potvrda takvog razmišljanja mogla se vidjeti u završnici susreta kad su gledatelji polako počeli napuštati "Drosinu" ne zato jer su bili razočarani predstavom svojih ljubimaca, naprotiv, već jednostavno stoga što su shvatili da se protiv ovakvog suđenja ne može ništa napraviti. (Ivica CEROVAC)