"Sjećanjem na Ivu Siljana" u petak su u pulskoj Županijskoj komori-HGK otvoreni 39. susreti na Dragom kamenu, a o ovom istaknutom istarskom političaru, medijskom menadžeru i kulturnjaku, u prisutnosti supruge Marije, sina Borisa, kćerke Vesne, unuka, praunuka i brojne publike, nadahnuto su i s puno emocija govorili njegovi nekadašnji suradnici i prijatelji, istaknuti istarski intelektualci Milan Rakovac, Jelena Lužina, prof. Miroslav Bertoša, Asim Čabaravdić i organizator Susreta Armando Debeljuh.
Milan Rakovac podsjetio je prisutne da je Ive Siljan (Marčana 1929. - Pula 1988.) iz svog skromnog seljačkog doma, ponesen mladenačkim idealima, otišao kao 14-godišnjak u partizane, da bi poslije rata, tijekom 60-ih i 70-ih godina bio važan predstavnik "čelične generacije" koja je kreirala ekonomski, društveni i kulturni procvat Istre, posebno istaknuvši njegov doprinos u gradnji tunela Učka, obnovi Istarskog narodnog kazališta, osnivanju Susreta na Dragom kamenu 1968., te godinu kasnije Čakavskog sabora u Žminju. Kao višegodišnji direktor Glasa Istre, Ive Siljan je 1972. pozvao Rakovca da piše za Glas Istre.
- Tada sam možda ispisao najbolje stranice, o fašizmu, antifašizmu. Smrad 90-ih itekako se osjećao te 1972. Omraza je tada bila strašna, ona ista koja će nas zateći 1991., rekao je Rakovac, podsjetivši da je nakon njegova ondašnja otpusta iz vojske upravo Ive Siljan spriječio da ne izgubi stan.
- Bosanski rečeno, Ive Siljan je bio ljudina, kazao je u nastavku pulski novinar Asim Čabaravdić, rekavši da je Siljanova prava biografska gradacija političar-novinar-književnik. Siljan se posebno izdvajao angažmanom u kulturi i snažnim osjećajem za medije.
"Bio je prepun energije i ideja; zračio je dobrim vibracijama i pomagao takozvanom malom čovjeku, rješavajući mu poslovne, stambene probleme, posebno dok je obavljao funkciju društvenog pravobranitelja samoupravljanja. Urednici Ljubo Rakočević i Željko Žmak zaslužni su za oblikovanje projekta dnevnog lista Glas Istre, ali, dodao je Čabaravdić, da nije bilo Ive Siljana, taj bi se projekt teško ostvario. I njega je Siljan angažirao u Glasu istre, kao i tada mladog dizajnera i ilustratora Armanda Debeljuha.
- Bio je veliki menadžer; preteča današnjih menadžera. Jedan od njegovih projekata je bio, nakon izlaženja kao tjedni list, i pokretanje dnevnika Glas Istre. Pokupio me je tada mladog u Marčani, kada sam počinjao crtati i ja sam pristao, rekao je Debeljuh.
O Siljanovom književnom opusu govorila je teatrologinja i godinama njegova bliska suradnica Jelena Lužina, spomenuvši njegove romane "Dva susreta", "Crvena jutra", filmski scenarij "Spod te Učke gori", te četiri drame "Pramaliće", "Svitlo pod kopon", "Vragu na putu" i "Šesta subota".
- Meni je Ive Siljan bio porodica. Poznajem ga cijeli život. Bio je autentični primjerak danas izumrle vrte idealista i sanjara koji su opće i društveno dobro pretpostavljali individualnom i osobnom. Bio je predobar čovjek da bi postao birokrat konformist. No, najviše na svijetu želio je biti pisac, književnost mu je bila skrivena čežnja i tiha patnja, kazala je Lužina.
Nije manjkalo ni anegdota, pa se prof. Miroslav Bertoša prisjetio kako je u Rimu Karlo Križanić pitao Siljana odakle mu tako dobar auto, peugeot 304, a ovaj mu je uzvratio kako mu supruga sada govori: "Kupio si pežo, sad ćemo jesti samo fažo'. (Z. ANGELESKI;; snimio M. ANGELINI)