U godini kada se još ni prvi svjetski rat nije nazirao, 29. svibnja 1913. godine, u malom zaselku Petrići na slabo naseljenom području župe Dolenje Vasi, rođen Ivan Ladika iz milja zvani Zvanić Ukov koji je jučer napunio čak stotinu godina.
Nešto kasnije doselio se s obitelji, tri brata i jednom sestrom, u susjedni zaseok Vukoviju gdje je čitav život mirno i marljivo radio na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu uglavnom baveći se govedarstvom.
Tamo smo ga u slavljeničkom raspoloženju okruženog obitelji i zrmanima zatekli i jučer kada mu je lupoglavski načelnik Franko Baxa zajedno s općinskom delegacijom donio poveću rođendansku tortu ispisanu riječima "Zvaniću za 100 rođendan".
- Kad budeš ima sto, ja ću prit kod tebe, odmah je s pošalicom susret započeo veseli stogodišnjak Ivan Ladika - Zvanić, kazavši kasnije da ga ipak "ne pježa taj broj na torti i da bi radije da je pedeset, ali kako dojde moraš zet i mučat".
U društvo mu je sa suprugom Zdenkom došao dugogodišnji prijatelj Eduard Krulčić iz Lupoglava koji nam je o simpatičnom Zvaniću kazao da svake nedjelje pješice stiže na misu do gotovo tri kilometra udaljene župne crkve u Dolenjoj Vasi. Još uvijek voli zaplesati što nam je zorno pokazao zaplesavši, uz zvuke harmonike Bruna Tenčića iz Mihotići s druge strane Učke, s kujinom Zorkom.
Sin Boris sa suprugom Irene živi s njime te kaže da iako je u prošlosti doživio dva pada s traktorom pri čemu je jedva preživio, zdravlje ga još izvrsno služi.
U vrijeme Drugog svjetskog rata tri je i pol godine kao talijanski redovni vojnik proveo na dalekoj Sardiniji, jer su tada "politički sumnjive" istarske Hrvate slali što dalje od Istre. "Niki ne gre dobrovoljno u vojsku", kaže Zvanić na pitanje kako mu je bilo, a tegobno je bilo i u poraću kada je ponovo "dobrovoljno" kod Raše morao graditi prugu Lupoglav-Štalije.
Oženio se kasno, u 45. godini, s devet godina mlađom suprugom koja je u međuvremenu umrla 1996. godine. Osim sina ima i dvije unuke Jasminu i Morenu. Još uvijek mnogo moli te čita iz molitvenika, ali i različite tiskovine.
- Čujem se dobro. Ja ne znam kako je to mene pravilo, ali hvala Bogu da je, nastavlja nam se obraćati Zvanić nutkajući nas domaćim crnim vinom, pa ga upitasmo ima li u vinu tajna dugovječnosti. "Čuj, ako ćeš do tega prit ne smeš previše pit, ni jest, ni pušit, treba na vreme
prekinut s onin ča nan škodi. Moraš se čuvat svega, samo neženskih", otkriva nam dragi Zvanić životnu mudrost, dok mu veselo društvo dobacuje "to ča već - to bolje", a on zaključuje "to moreš stalno".
Danas će rođendan proslaviti još jednom, masovnije, a pozvali su brojne prijatelje i poznanike iz toga kraja. Tom će prilikom svečano otvoriti i kameni križ kojeg je ispred zaseoka Vukovija podigla obitelj Ladika u zahvalu Bogu što im je podario stogodišnjaka. (A. DAGOSTIN)